Gzp-2221/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 2221/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja M. V. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 28. kolovoza 2009., 26. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju M. V. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 13.000,00 kn (slovima: trinaesttisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 28. kolovoza 2009. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 i 27/11 - dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-87/89, a u kojem još nije donesena ni prvostupanjska odluka.

Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Gzp-1167/09-5 od 29. rujna 2010. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet, nakon pravomoćnosti rješenja, ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu jer se spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-87/89 povodom žalbe stranke protiv presude od 3. rujna 2010. nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu i vodi pod poslovnim brojem Gž-5807/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-87/89, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2009., službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, službenom provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu i provjerom u pisarnici ovog suda, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 i broj 76/10 - dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 10. siječnja 1989. tužbom tužitelja M. V. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika Z. o. C. (sada C. o. d.d.), radi poništenja nagodbe,

-do 5. studenoga 1997. nastupanja pravno relevantnog razdoblja poduzete su slijedeće radnje u postupku: ročište zakazano za 12. listopada 1989. odgođeno je zbog bolesti suca, na ročištu 13. studenoga 1989. utvrđeno je mirovanje postupka, tužitelj je podneskom od 22. veljače 1990. predložio nastavak postupka, na ročištu 15. svibnja 1990. tuženik je podnio odgovor na tužbu te je ročište odgođeno radi uvida u spis poslovni broj Pn-1649/88, dopisom od 20. svibnja 1994. sud je pozvao punomoćnika tužitelja da dostavi pismeno očitovanje glede nastavka postupka, ročište od 7. svibnja 1996. odgođeno je te je odlučeno da će se na iduće pozvati tužitelj osobno, na ročištu 24. listopada 1996. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka i predložile saslušati tužitelja i svjedoka M. J., na ročištu 20. svibnja 1997. utvrđeno je da je dostava poziva za tužitelja neuredna, saslušan je svjedok M. J. te je ročište odgođeno i odlučeno je da će se na iduće ročište pozvati tužitelj, ročište od 18. rujna 1997. odgođeno je zbog neuredne dostave za tužitelja te je naloženo punomoćniku tužitelja da u roku od 30 dana dostavi točnu adresu za tužitelja,

-nakon 6. studenoga 1997. poduzete su slijedeće radnje u postupku:

-ročišta od 20. ožujka 1998. i 18. lipnja 1998. su odgođena zbog neuredne dostave za tužitelja osobno i punomoćnika tuženika,

-rješenjem od 17. srpnja 2001. sud je pozvao punomoćnika tužitelja da se u roku od 30 dana očituje o daljnjem tijeku postupka,

-podneskom od 30 kolovoza 2001. punomoćnik tužitelja dostavio je adresu tužitelja i predložio da se isti sasluša,

-ročište od 11. siječnja 2002. na koje je tužitelj uredno pozvan nije pristupio je odgođeno i tužitelju određen rok od 30 dana da izvijesti sud da li ima interes za vođenje postupka,

-podneskom od 20. veljače 2002. tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijskim i medicinskim vještačenjem, a podneskom od 30. rujna 2002. očitovao se tuženik,

-ročište od 4. listopada 2002. na koje nije pristupio uredno pozvani tužitelj je odgođeno te je odlučeno da će se na iduće ročište pozvati tužitelj osobno radi saslušanja,

-na ročištu 7. ožujka 2003. saslušan je tužitelj te je određeno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem i naloženo tužitelju platiti predujam u roku od 15 dana,

-rješenjem od 8. studenog 2005. tužitelj je ponovno pozvan na plaćanje predujma za financijsko vještačenje u roku od 30 dana te je isti plaćen 3. siječnja 2006.,

-rješenjem od 9. siječnja 2006. pozvan je vještak radi preuzimanja spisa i izrade nalaza i mišljenja u roku od 30 dana,

-sudski vještak za financije je dostavio nalaz i mišljenje 6. veljače 2006.,

-podneskom od 20. veljače 2006. očitovao se tuženik, a podneskom od 13. ožujka 2006. očitovao se tužitelj, nakon čega se tuženik očitovao podneskom od 27. travnja 2006., a tužitelj podneskom od 30. svibnja 2006.,

-na ročištu 15. prosinca 2006. tužitelj je predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem te je zatražio kraći rok radi predlaganja daljnjih dokaza glede medicinskog vještačenja, zbog čega je ročište odgođeno i tužitelju je određen rok od 8 dana za očitovanje,

-na ročištu 15. siječnja 2007. tužitelj je naveo da ostaje kod podneska od 12. siječnja 2007. kojim je dostavio medicinsku dokumentaciju i predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem te je ročište odgođeno,

-na ročištu 12. veljače 2007. odlučeno je da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem te je naloženo tužitelju plaćanje predujma za vještačenje,

-rješenjem od 13. ožujka 2008. ponovno je pozvan tužitelj radi plaćanja predujma u roku od 8 dana,

-podneskom od 14. travnja 2008. tužitelj je zamolio produljenje roka, a podneskom od 24. travnja 2008. dostavio je presliku uplatnice,

- rješenjem od 23. svibnja 2008. pozvani su vještaci da izrade nalaz i mišljenja u roku od 30 dana,

-vještaci su 20. kolovoza 2008. dostavili nalaz i mišljenje,

-podneskom od 18. rujna 2008. tužitelj je predložio izvođenje dokaza po vještaku radiologu,

-na ročištu 14. studenoga 2008. određeno je izvođenje dokaza po vještaku B. B. te je tužitelj pozvan na plaćanje predujma, a podneskom od 25. ožujka 2009. tužitelj je dostavio presliku uplatnice,

-rješenjem od 31. ožujka 2009. pozvan je sudski vještak izraditi nalaz i mišljenje u roku od 30 dana,

-dopisom od 20. travnja 2009. vještak je izvijestio da on više nije stalni sudski vještak i predložio određivanje drugog vještaka,

-rješenjem od 30. travnja 2009. određen je novi vještak S. G. te mu je određen rok od 30 dana za izradu nalaza i mišljenja,

-vještak je 10. studenoga 2009. dostavio nalaz i mišljenje te je isti dostavljen strankama na očitovanje 15. prosinca 2009.,

-u daljnjem tijeku postupka održano je ročište 19. veljače 2010. dok je na ročištu 29. travnja 2010. donesena i objavljena presuda poslovni broj P-87/89 kojom je tužbeni zahtjev odbijen,

-povodom žalbe tužitelja protiv presude spis je s popratnim izvješćem dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu 3. rujna 2010. koji je u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2010. presudom broj Gž-5807/2010-2 odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-87/89 od 29. travnja 2010.,

-navedena drugostupanjska presuda dostavljena je predlagatelju po punomoćnicima 23. studenoga 2010.,

-protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio izvanrednu reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-346/11-2 od 22. travnja 2011. odbačena kao nedopuštena.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 10. siječnja 1989. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do 23. studenoga 2010. kada je predlagatelju po punomoćnicima dostavljena drugostupanjska odluka kojom je postupak pravomoćno dovršen, obzirom da je izvanredna revizija koju je tužitelj podnio protiv pravomoćne drugostupanjske presude odbačena kao nedopuštena, što ukupno iznosi 13 (trinaest) godina i 17 (sedamnaest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu, kasnije Općinskim građanskim sudom u Zagrebu predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke te usprkos činjenici da je predmetni spor pravomoćno dovršen, činjenica da je za pravomoćno okončanje predmetnog parničnog postupka u pravno relevantnom razdoblju razmatranja trebalo više od trinaest godina, daje osnova zaključku da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Osim toga cijeli postupak promatran u cjelini nije proveden sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje ZPP) jer je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku sa što manje troškova, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava dok je u odredbi članka 311. stavka 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta.

S obzirom na predmet spora (utvrđenje ništavom nagodbom sklopljenom između stranaka) i izvedene dokaze može se zaključiti da je riječ o činjenično složenijem sudskom predmetu, što međutim, ne opravdava utvrđenu duljinu trajanja postupka u pravno relevantnom razdoblju.

Predlagatelj, kao tužitelj, procesnim držanjem tijekom parnice pridonio je u izvjesnoj mjeri duljini trajanja postupka jer nije postupao po nalozima suda u određenim rokovima već nakon ponovno poziva suda (po nalogu s ročišta od 7. ožujka 2003. i s ročišta od 12. veljače 2007.) kao i time što je predlagao dokaze tijekom cijelog trajanja postupka (suprotno odredbi članka 186. ZPP) umjesto da ih je koncentrirao već u tužbi ili na prvom ročištu za glavnu raspravu te je takvo postupanje utjecalo na duljinu postupka. Navedeni doprinos predlagatelja duljini postupka nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, imajući na umu utvrđenu duljinu trajanja postupka, ali u određenoj mjeri utječe na visinu pravične novčane naknade koja pripada predlagatelju.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu duljinu sudskog postupka (trinaest godina i sedamnaest dana) i njegovu složenost, ponašanje predlagatelja, vrstu i prirodu konkretnog spora, činjenicu da je postupak pravomoćno dovršen, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ovaj sud odmjerio je u iznosu od 13.000,00 kn.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2011.

S U D A C

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.