I Kž-308/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 308/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 8. veljače 2008. broj K- 53/07, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2009., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. M. Š., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i u odluci o kazni, te se izriče da je optuženik, radnjama za koje je prvostupanjskom presudom oglašen krivim pod točkama 1 i 2 izreke, počinio jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te se, temeljem citiranih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 173. st. 8. u svezi s čl. 58. st. 3. Kaznenog zakona, osuđuje na kaznu zatvora od 4 (četiri) mjeseca, u koju mu se, temeljem odredbe čl. 63. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 31. kolovoza do 2. listopada 2007.

II. U ostalom dijelu žalba opt. M. Š. odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku, broj K-53/07 od 8. veljače 2008., opt. M. Š. proglašen je krivim radi kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine br. 71/06), činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude, za koje mu je, uz primjenu odredbe čl. 173. st. 8. u svezi s čl. 58. st. 3. KZ, utvrđena kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te za kazneno djelo iz čl. 173. st. 4. KZ u svezi s čl. 41. ZID

I Kž 308/08-3

KZ, činjenično i pravno opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, za koje mu je primjenom odredbe čl. 173. st. 8. u svezi s čl. 58. st. 3. KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, te je, sukladno odredbi čl. 60. st. 1. i 2. točka c) KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, u kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 31. kolovoza do 2. listopada 2007.

Temeljem odredbe čl. 80. u svezi s člankom 173. st. 7. KZ, od optuženika je oduzeto 162 grama opojne droge marihuana, dok je, temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br.110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se opt. M. Š. po braniteljima J. S. i B. B. odvjetnicima iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni, te predlaže da se njegova žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne uvjetna osuda, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 25. travnja 2008. broj KŽ-DO-649/08, izrazio je mišljenje da žalba optuženika nije osnovana, te predložio da se ona kao takva odbije.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Nije osnovana žalba optuženika u dijelu u kojem se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč.11. ZKP, zato što nije dao valjano obrazloženje u odnosu na utvrđeno činjenično stanje. Naprotiv, sud prvog stupnja dao je valjano obrazloženje u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, kojeg je ispravno i u potpunosti utvrdio na temelju provedenih dokaza i priznanja optuženika. Zato se ne može prihvatiti ni primjedba žalitelja da je sud činjenično stanje utvrdio samo na osnovu priznanja optuženika, te da tako utvrđeno činjenično stanje nije ispravno utvrđeno jer nije potkrijepljeno ostalim dokazima, kada iz spisa predmeta proizlazi da je optuženikovo priznanje potkrijepljeno iskazom svjedoka M. B., uvidom u potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnik o očevidu, kao i zapisnike o pretrazi stana i prijevoznog sredstva optuženika, te zapisnik o vještačenju Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“.

Na temelju tako provedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je opt. M. Š. od nepoznate osobe u prosincu 2006. kupio tzv „panj“ marihuane sa 168 sjemenki canabis, koje je držao u svojoj kući da bi u travnju 2007. u svome vrtu zasadio više sjemenki indijske konoplje iz kojih je izniklo deset stabljika, a koje je uzgajao i potom s njih ubrao lišće, te je sve stabljike posjekao i sušio u kanalu i tako dobio 162 grama marihuane od koje je u nekoliko navrata u kolovozu 2007. prodao nepoznatim kupcima 6 vrećica sa po 5 grama te opojne droge, dobivši za svaku vrećicu po 50,00 kn.

S obzirom na izneseno, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to ne samo u odnosu na povredu iz čl. 367. st. 1. toč.11. ZKP, na koju ukazuje žalitelj, već i u odnosu na ostale povrede, s obzirom da ovaj sud

I Kž 308/08-3

kao sud drugog stupnja, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, nije našao ni da bi bila ostvarena koja druga od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Također je trebalo žalbu odbiti i u odnosu na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da je optuženik priznao djelo i izjavio kako se osjeća krivim, pa sukladno odredbi čl. 363. st. 7. ZKP, nije ovlašten pobijati presudu zbog ove žalbene osnove.

Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon kada je radnju optuženika, činjenično opisanu pod točkom 2. pobijane presude, pravno ocijenio kao samostalno kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja tvari za koje zna da su namijenjene za proizvodnju opojnih droga iz čl. 173. st. 4. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ, te mu za to djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca. Na ovaj način prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon u smislu odredbe čl. 368. toč. 4. ZKP, jer ova radnja ne predstavlja samostalno kazneno djelo u konkretnoj situaciji kada je optuženik sadnjom tih sjemenki i njihovim uzgojem, sušenjem lišća i stabljika, te konačno prodajom, počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prodaje tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ, činjenično i pravno opisanog u točki 1. izreke pobijane presude.

Radnje proizvodnje opojne droge nužno u sebi sadrže i posjedovanje tvari za koje zna da su namijenjene za proizvodnju opojne droge, pa je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti načelo konsumpcije, po tipu prethodno nekažnjivog djela, pri čemu je teži oblik kaznenog djela počinjen proizvodnjom opojne droge konzumirao lakši oblik kaznenog djela počinjen posjedovanjem tvari koju zna da su namijenjene za proizvodnju opojne droge. Kako se dakle radi o prividnom stjecaju kaznenih djela, nije bilo mjesta primjeni odredaba o stjecaju kaznenih djela čl. 60. st. 1. i 2. toč. c KZ, već je trebalo optuženika proglasiti krivim samo za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ.

S obzirom na izneseno, valjalo je žalbu optuženika prihvatiti u odnosu na povredu kaznenog zakona, te pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženik oglašava krivim samo za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ.

Uslijed ove odluke, kao i prihvaćanjem žalbe optuženika u odnosu na odluku o kazni, valjalo je preinačiti presudu i u tom dijelu, na način da se optuženiku, zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZID KZ, uz primjenu odredbe čl. 173. st. 8. u svezi s čl. 58. st. 3. KZ, izriče kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uzimajući u obzir priznanje optuženika i njegovu mladu životnu dob, te smatrajući da će tako izrečenom kaznom biti ispunjena svrha kažnjavanja propisana odredbama čl. 6. i čl. 50. KZ. U osnovanost primjene, u konkretnom slučaju, odredbe čl. 173. st. 8. u svezi s čl. 58. st. 3. KZ, koja je svakako u korist optuženika, ovaj sud se nije upuštao, s obzirom da u tom pravcu nema žalbe državnog odvjetnika.

U navedenim okolnostima nije osnovana žalba optuženika u dijelu u kojem pledira za izricanjem uvjetne osude, s obzirom da za kazneno djelo za koje je opt. M. Š. osuđen, prema odredbi čl. 67. st. 3. KZ, nije moguće primijeniti uvjetnu osudu.

I Kž 308/08-3

Kako je iz spisa predmeta utvrđeno da je optuženik u pritvoru proveo od 31. kolovoza do 2. listopada 2007., valjalo mu je, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, ovo vrijeme uračunati u kaznu.

Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.