Rev-669/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba u zamjeni Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, protiv tuženika J. i M.K., oboje iz T., koje zastupa mr. A.Š., odvjetnik iz Z., radi predaje nekretnina, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. listopada 1992.g. br. Gž 5983/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. travnja 1992.g. br. P 255/91, u sjednici održanoj dana 15. ožujka 1994.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-669/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Taj sud je dalje utvrdio da su navedene nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo, te da su ove temeljem odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91) postale vlasništvo Republike Hrvatske.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 669/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Grada Zagreba u zamjeni Javnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, protiv tuženika J. i M.K., oboje iz T., koje zastupa mr. A.Š., odvjetnik iz Z., radi predaje nekretnina, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. listopada 1992.g. br. Gž 5983/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. travnja 1992.g. br. P 255/91, u sjednici održanoj dana 15. ožujka 1994.g.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja obvezani su tuženici predati u posjed tužitelju u izreci te presude navedene nekretnine kao i naknaditi mu parnični trošak.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.
Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Protivno tvrdnji tuženika u reviziji, sud drugog stupnja je ocijenio navode njihove žalbe protiv presude suda prvoga stupnja koji su od odlučnog značaja. Stoga nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju oni u reviziji ukazuju.
Sud prvog stupnja je utvrdio da su sporne nekretnine ranije bile u vlasništvu prednika tuženika sada pok. S.K., koji je posebnom pismenom izjavom, koju je dao na zapisnik kod Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Velika Gorica, dana 21. siječnja 1980.g. predao bez naknade te nekretnine u korist Općine Vel. Gorica, te je izjavio da je suglasan da se na temelju te izjave izvrši uknjižba brisanja
prava
vlasništva
s
njegovog
imena
i
uknjiži
pravo Općine Vel. Gorica.
Taj sud je dalje utvrdio da su navedene nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo, te da su ove temeljem odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91) postale vlasništvo Republike Hrvatske.
Taj sud je također utvrdio da je nakon toga spomenute nekeretnine koristila kćerka odnosno sestra tuženika J.P., a nakon toga da su ih počeli koristiti tuženici.
Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno zaključili da tuženici koriste sporne nekretnine bez pravnog osnova.
Oni su prvi puta u žalbi ustvrdili, a to ponavljaju i u reviziji da se njihov prednik odrekao vlasništva spornih nekretnina pod uvjetom da mu Općina Vel. Gorica daje uzdržavanje, što da ova nije učinila, pa da je stoga spomenuta izjava bez pravnog učinka, a njima da i dalje kao njegovim nasljednicima pripada pravo vlasništva tih nekretnina. Ovo stoga što bi tuženici, ukoliko su njihovi navodi osnovani, trebali u posebnoj parnici utvrditi navedenu izjavu nevaljanom, što dosada nisu učinili, a takav zahtjev ne mogu po prvi puta staviti tek u žalbi.
Stoga je pravilno stajalište sudova nižega stupnja da oni posjeduju sporne nekretnine bez valjanog pravnog osnova, pa su stoga ti sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske) kad su zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.
Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).
U Zagrebu, 15. ožujka 1994.g.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.