II Kž-486/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. studenog 2014. broj Kov-73/14, o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. prosinca 2014.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-486/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenika produlji iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 486/14-4
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. studenog 2014. broj Kov-73/14, o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. prosinca 2014.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku, ukida se pobijano rješenje u tom dijelu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. N. zbog dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje - KZ/11), kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeniku je ukinut istražni zatvor te je određeno da se on ima odmah pustiti na slobodu.
II Kž 486/14-4
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenika produlji iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba je djelomično osnovana.
U odnosu na točku I. izreke
Zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenog M. N. s uspjehom je doveden u sumnju žalbom državnog odvjetnika u kojoj se ističe da ta opasnost postoji.
Naime, okrivljeniku se podignutom optužnicom stavljaju na teret dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. KZ/11, kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, počinjena na štetu iste oštećenice. Iz psihologijskog vještačenja proizlazi da kod okrivljenika postoji strah od napuštanja i pokušaji da to napuštanje spriječi pretjeranom kontrolom, kao i nemogućnost zrelog suočavanja i nošenja s neugodnim emocijama potaknutim prijetećim gubitkom bliske osobe, što je moglo rezultirati nasilnim ispadima, koji su manifestacija potisnute agresije okrivljenika. Psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika je utvrđeno da je on nositelj ne osobito intenzivnog i nikada dekompenziranog poremećaja osobnosti emocionalnog odnosno nezrelog tipa, a interpersonalni odnos okrivljenika s oštećenicom imao oštre značajke intenzivne manipulativnosti, nestabilnosti i nezrelosti.
Izložene okolnosti, uz činjenicu da iz iskaza oštećenice proizlazi da ona živi u strahu od okrivljenika te da se boji za svoj život, protivno stanovištu prvostupanjskog suda ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na realnu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.
Međutim, značaj tih okolnosti ne ukazuje na nužnost primjene mjere istražnog zatvora kao najstrože mjere protiv okrivljenika koji, prema podacima u spisu, do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, već se u konkretnom slučaju ista svrha može postići i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijano rješenje te u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno razmotriti sve one okolnosti koje su odlučne za ocjenu o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, a time i za primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, a potom će ukoliko nađe postojanje tih okolnosti, razmotriti mogućnost primjene blažih mjera od istražnog zatvora dajući za svoju odluku valjane razloge.
Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
II Kž 486/14-4
U odnosu na točku II. izreke
Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da iz podataka u spisu proizlaze okolnosti koje upućuju na zaključak da će okrivljenik boravkom na slobodi utjecati na svjedoke H. Š. i D. Š., zbog čega je, prema njegovom stanovištu, ispunjena zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08.
U konkretnoj situaciji radi se o svjedocima koji, prema podacima u spisu, nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i potom valjano obrazložio izostanak onih osobitih okolnosti koje upućuju na realnu opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao utjecati na iskaze navedenih svjedoka kao osnove za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika na temelju članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
Slijedom izloženog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2014.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Maja Ivanović Stilinović, v.r.
Damir Kos, v.r.