Rev-1304/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1304/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljica mldb. O.K. i mldb. O.M. obje zastupane po ocu i zakonskom zastupniku S.O. a ovaj zastupan po punomoćniku V.J., odvjetnici u S., protiv tuženika "C. .O. " d.d. Z. - Poslovna jedinica S., radi razlike za uzdržavanje, rješavajući reviziju tužiteljica protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 8. studenot 1991. br. Gž 2290/91, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 12. ožujka 1991. br. P 960/90, u sjednici održanoj dana 4. studenoga 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica te je tuženika obvezao da tužiteljicama, na ime naknade štete iz osnova izgubljenog uzdržavanja, plati za vremensko razdoblje od listopada mjeseca 1986. do mjeseca veljače 1991. iznose označene za svaki mjesec u kojem je utvrdjeno da su tužiteljice pretrpile štetu, sa zakonskom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog obroka do isplate a da je od 1. VIII. 1991. pa nadalje dužan plaćati mjesečno 119,39 dinara i naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.600 dinara.

U povodu žalbe tuženika, drugostepeni je sud preinačio prvostepenu presudu i tužiteljicama dosudio manje iznose izgubljenog uzdržavanja i to samo za VI., VII., VIII i X/1985., III., VII., VIII i XII/1986., XII/1987, X., XI i XII/1988. te XII/1989, takodjer sa kamatom dok za ostale mjesece u navedenom razdoblju, tužiteljima nije dosudio ništa, kao ni rentu od 1.III.1991.g., odbio ih sa dijelom tužbenog zahtjeva i priznao im parnični trošak u iznosu od 3.200 dinara.

Rev 1304/92

Protiv drugostepene presude tužiteljice su izjavile pravovremeno revziju "iz svih zakonskih razloga" te predlažu da se presude preinače i u cijelosti usvoji njihov tužbeni zahtjev ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da je majka mldb. tužiteljica nastradala u prometnoj nesreći 19. VII. 1978. g., da je sama pridonijela štetnom dogadjaju sa 20%, da je bila u radnom odnosu do časa nesreće i da je za uzdržavanje djece - tužiteljica doprinosila mjesečno sa 60% od svoje zarade. Takodjer da je tuženik odgovoran za štetu u visini od 80% a da tužiteljice ostvaruju porodičnu mirovinu po majci.

Tužiteljice su ustale tužbom trežeći naknadu za gubitak doprinosa za uzdržavanje koje su dobivale od majke i to - konačno specificirajući svoj zahtjev (list 42) na iznos od 2.000 HRD mjesečno. Iznosi koje je dosudio tužiteljicama prvostepeni sud bili su veći od onih koje je preinakom dosudio drugostepeni i odnosili su se na sve mjesece u navedenom razdoblju, a dusudjena je tužiteljicama i renta (plaćanje ubuduće od 1. ožujka 1991.).

Drugostepeni je sud preinačio prvostepenu presudu na štetu tužiteljica utvrdivši (pravilno) da je prvostepeni sud pogrešno vršio obračun visine gubitka doprinosa za uzdržavanje, koje bi davala pok. mati svojim kćerkama - tužiteljicama. Taj je sud utvrdjenu mjesečun zaradu majke tužiteljica smanjio na 60% od dobivenog iznosa odbio mirovinu koju su za pojedine mjesece ostvarile tužiteljice pa od tako dobivenog iznosa odbio 20% (sukrivnja) pa utvrdio od toga 60% i te iznose dosudio tužiteljicama.

Obračun koji je izvršio drugostepeni sud je pravilan. Taj je sud utvrdio koliko bi majka tužiteljica davala za uzdržavanje tužiteljica mjesečno (60% od zarade), pa to usporedio sa visinom mirovine. Ako je pretpostavljeni doprinos majke bio veći od mirovine, koju su dobile tužiteljice, dobivenu razliku umanjenu za 20% dosudio je za pojedine mjesece tužiteljicama. To predstavlja štetu koju one trpe i na nju imaju pravo. Tužiteljice su - kako je rečeno - zatražile mjesečno poo 2.000 dinara, kao štetu.

Kako nisu izjavile žalbu protiv prvostepene presude, kojom su dobile manje od traženoga, one ne mogu povodom revizije dobiti više od onoga što im je dosudjeno tom prvostepenom presudom nego u najpovoljnijem slučaju po njih onoliko koliko im je dosudio prvostepeni sud.

No u reviziji tužiteljice ne napadaju način obračuna štete za pojedine mjesece već činjenicu da sudovi nisu izvršili revalorizaciju iznosa koje bi dobili, na današnje realne vrijednosti. Zato su i postavili zahtjev na plaćanje iznosa od po 2.000 dinara mjesečno.

Tužiteljice nisu u pravu.

Gubitak doprinosa za uzdržavanje koje bi tužiteljice dobivale od svoje majke (da nije bilo štetnog dogadjaja) je materijalna novčana šteta čija se visina utvrdjuje u vrijednostima koje su važile u vrijeme kada je šteta nastala. Prema tome gubitak uzdržavanja tokom 1984. ili 1987. utvrdjuje se u nominalnom iznosu, preračunato u sadašnje (nominalne) vrijednosti domaće valute (dinara) a ne mogu se utvrdjivati nove realne vrijednosti tih iznosa kako to žele revidentice. Naknada za gubitak je dosudjena, kao i zakonska kamata, koja na svaki dosudjeni iznos teče od dospijeća istog (od kraja mjeseca za koji je priznat i dosudjen) pa ne stoji revizijski navod da drugostepeni sud na dosudjene iznose nije prizano i kamatu.

Iz navedenoga slijedi da drugostepeni sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo a ovaj sud nije utvrdio da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje: ZPP) - revidenti nisu naveli koja je bitna povreda ostvarena nižestepenim presudama - pa je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.