Rev-x-607/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 607/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V. i p. j.t.d. u Š., protiv tuženice Općine Primošten, zastupane po punomoćnici I. U. K., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2301/2012-2 od 8. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-650/12 od 21. svibnja 2012., u sjednici održanoj 21. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2301/2012-2 od 8. veljače 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 486.618,00 kn na ime naknade štete zbog nemogućnosti davanja u zakup nekretnine k.č.br. zgr. 945 iz k.o. P. za razdoblje od 31. prosinca 2001. pa do 15. travnja 2004., sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2012. po stopi određenoj čl. 1. Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena pa do isplate. U toč. 2. prvostupanjske presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 114.897,50 kn, dok je u toč. 3. izreke prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 2.949,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2004. pa do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala zbog nemogućnosti davanja u zakup sporne nekretnine u razdoblju od 31. prosinca 2001. do 15. travnja 2004., a iz razloga što tuženica nije iselila iz spornog prostora na I. katu zgrade nakon isteka ugovora o zakupu poslovnog prostora.

Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga što je tuženica bez pravnog osnova držala u posjedu sporni poslovni prostor na I. katu zgrade, odbijajući iseliti iz istog nakon isteka ugovora o zakupu, a čime da je tužitelju nastupila šteta zbog nemogućnosti davanja u zakup, kako poslovnog prostora na katu, tako i poslovnog prostora u prizemlju sporne zgrade. Stoga prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja do iznosa zakupnine koju bi u spornom razdoblju ostvario tužitelj, a sve prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka.

Drugostupanjski sud, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, zaključuje da tužitelj u postupku nije dokazao da je poduzeo bilo kakve radnje u pravcu iznajmljivanja prizemlja objekta u građevinskom stanju u kakvom se objekt nalazio, te da isti nije u postupku dokazao da bi ostvarivao dobitak u vidu zakupnine, odnosno dobitak koji bi se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a što se onda odnosi i na poslovni prostor na katu. Stoga drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj u reviziji, između ostalog, ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, pri čemu navodi da razlozi navedeni u pobijanoj presudi su nejasni i proturječni, a što se posebno odnosi na tvrdnju drugostupanjskog suda da tužitelj nije imao namjeru dati u zakup I. kat sporne nekretnine, a što je u suprotnosti s potpuno nespornom činjenicom da je u istom prostoru se protupravno nalazio tuženik, odnosno pravna osoba koju je u posjed uveo tuženik kao zakupac. Stoga tužitelj ističe da nije bilo niti moguće taj dio poslovnog prostora nekome dati u zakup. Tužitelj još dodaje da ne postoji niti jedan zakupac koji bi uzeo u zakup prostor u kojem se već netko nalazi, a za koji se još vodi sudski postupak za predaju tog prostora vlasniku, odnosno zakupodavcu.

Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pravu je revident kada ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi drugostupanjske presude nejasni i proturječni te u suprotnosti sa stanjem spisa. Tako drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da tužitelj nije dokazao da bi u spornom razdoblju dao u zakup sporni poslovni prostor na katu objekta, a pritom potpuno zanemaruje da je u istom poslovnom prostoru tuženica temeljem ranije sklopljenog ugovora o zakupu tog poslovnog prostora, što samo po sebi ukazuje da je tužitelj (odnosno njegov prednik) upravo taj prostor davao u zakup. Također je u pravu tužitelj kada ukazuje da bi svaka eventualno zainteresirana osoba odmah odustala od sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u posjedu osobe koja iz istoga ne želi iseliti temeljem ranijeg ugovora o zakupu i u vezi čega se je vodio spor radi iseljenja.

Pored navedenog, drugostupanjska presuda ne sadrži niti razloge u vezi odlučne činjenice koja se odnosi na tvrdnju tužitelja da on nije mogao niti poslovni prostor u prizemlju davati u zakup u spornom razdoblju jer je isti namjeravao urediti, a što nije bio u mogućnosti učiniti obzirom da se tuženik nalazio nakon isteka ugovora o zakupu u poslovnom prostoru na katu. Stoga su razlozi obrazloženja drugostupanjske presude nedostatni i u suprotnosti s provedenim dokazima i ukupno je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te nakon toga ponovno odlučiti o svim žalbenim navodima tuženice u ovom postupku i donijeti novu odluku povodom žalbe tuženice.

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 21. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.