II Kž-111/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 111/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. S. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog A. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 5. veljače 2009. broj Kv-87/09 (Kus- 7/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. veljače 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba optuženog A. T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv optuženih A. S., A. T. i Z. Ž., zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ), pod točkom I. izreke rješenja produljen je pritvor protiv optuženog A. T. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), dok je pod točkom II. izreke rješenja odbijen prijedlog optuženog A. T. za određivanje jamstva kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik osobno i putem branitelja M. P., odvjetnika iz I. te predlaže ukidanje pritvora, prihvaćanje jamstva i nalaganje mjera opreza optuženiku kao garanciju da će biti dostupan u daljnjem tijeku postupka.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženog A. T. i nadalje

čka 1. ZKP-a te

postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u članku 102. stavak 1. to

da niti novo ponuđeni iznos jamčevine nije dostatna garancija njegove nazočnosti u daljnjem tijeku postupka.

II Kž 111/09-3

Naime, okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi A. T. puštanjem na slobodu mogao pobjeći, i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da iz podataka u spisu proizlazi da optuženik, osim državljanstva Republike Hrvatske, ima i državljanstvo Kraljevine Nizozemske, čiju ima i putnu ispravu. Osim toga, prilikom obavljanja platnog prometa vezanog uz djelo koje mu se u predmetnom postupku stavlja na teret te u kontaktu s oštećenim trgovačkim društvom, optuženik je navodio dvije adrese na području Kraljevine Nizozemske, dok je tijekom predmetnog postupka navodio kao adresu prebivališta adresu u V.. Imajući na umu ove okolnosti, zajedno s činjenicom da je protiv optuženika u tijeku predmetni kazneni postupak zbog teškog kaznenog djela, u kojem se tereti da je pribavio imovinsku korist u iznosu 2,176.013,00 kuna, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da sve spomenute okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod optuženika, zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega iz članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

Imajući na umu navedene okolnosti zbog kojih je i nadalje nužna promjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a, a osobito imajući na umu težinu kaznenog djela i visinu njime pribavljena imovinske koristi, ovaj sud drugog stupnja smatra da je pravilno odbijen optuženikov prijedlog za određivanje jamstva, s obzirom na to da sada ponuđeni iznos 111.000,00 EUR ne doseže niti polovicu iznosa pribavljene imovinske koristi pa je time i nadalje u velikom nerazmjeru s težinom terećenog kaznenog djela. Stoga, u odnosu na ponuđeno jamstvo i nadalje nije ostvaren jedan od kriterija iz članka 92. stavak 1. ZKP-a.

Stoga žalbenim navodima kojima se ističe da bi se ne samo jamstvom, već i drugim blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP-a, konkretno mjerama opreza, postigla svrha koja se postiže pritvorom, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, imajući na umu opisanu opasnost od bijega kod optuženika.

Nisu osnovani niti navodi žalbe kojima se upire na načelo razmjernosti. Naime, dosadašnjim boravkom u pritvoru ovog optuženika u trajanju nešto više od jednu godinu

čela razmjernosti, osim vremena spomenuto načelo nije ugroženo. Ovo stoga jer pri ocjeni na

provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti, kazne koja se može očekivati, ako bude proglašen krivim, kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.