Rev-1456/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1456/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj.N. iz P., koju zastupa F.F., odvjetnik u V., protiv tuženice SOUR PIK V. RO Poljoprivreda V., radi predaje u posjed i naknade, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 30. siječnja 1992. br. Gž-3549/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19. lipnja 1990. br. P-1749/89, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 1995.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica predati u posjed tužiteljici nekretnine navedene pod toč. 1. izreke te presude ili joj platiti protuvrijednost tih nekretnina u iznosu od 84.572 dinara, kao i naknadu za korištenje tog zemljišta u iznosu od 69.933,60 dinara i naknaditi joj parnični trošak. Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da tužiteljica prizna da su prije navedene nekretnine postale društveno vlasništvo, na kojima njemu pripada pravo korištenja, te da je dužna dozvoliti da se te nekretnine kao takve upišu u zemljišnim knjigama.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, odnosno da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Kao što je prije spomenuto, sudovi nižega stupnja su udovoljili zahtjevu tužiteljice za predaju u posjed nekretnina, odnosno njezinom alternativnom zahtjevu prema kojemu je tuženica njoj obvezana platiti protuvrijednost tih nekretnina u novčanom iznosu.

Ujedno je tužiteljici dosuđena naknada za korištenje tih nekretnina.

Radi utvrđenja novčane vrijednosti navedenih nekretnina odnosno visine naknade za korištenje sud je proveo vještačenje, pa je vještak procijenio nekretnine sa 84.572 tadašnja dinara kao i visinu naknade za korištenje u iznosu od 69.933,60 tadašnjih dinara, na koju procjenu tužiteljica nije imala primjedaba.

Sudovi nižega stupnja su u skladu s tom procjenom dakle tužiteljici dosudili naknadu za zemljište kao i naknadu za njegovo korištenje prema cijenama na dan donošenja presude suda prvoga stupnja, što u ovom slučaju nije na štetu tužiteljice.

Tužiteljica navodima svoje revizije zapravo želi preinačiti tužbu, na što više nema pravo jer je to mogla učiniti do zaključenja glavne rasprave (čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo. Stoga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. siječnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.