IV Kž-33/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

IV Kž 33/1997-2

Z A G R E B

Broj: IV Kž 33/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv G. T. zbog krivičnog djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja G. d.o.o. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 1. rujna 1997. Kv-86/97 (Kio-58/96), u sjednici održanoj 28. listopada 1997.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužitelja G. d.o.o. Z.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeća suda prvog stupnja, donesenim na temelju čl. 150. st. 7. u svezi s čl. 167. st. 2. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan zahtjev oštećenika kao tužitelja G. d.o.o. iz Z. za provođenje istrage protiv G.T. zbog krivičnog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.

Protiv tog rješenja oštećenik kao tužitelj putem punomoćnika O.Ž., odvjetnika iz Z., podnio je žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odredi provođenje istrage prema njegovu zahtjevu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, koji se u osnovi svode na parafraziranje zakonskog teksta i netočnu tvrdnju "da je osumnjičenik u svojoj izjavi u kriminalističkoj obradi priznao namjeru da prevari a nije se propitivalo sve ono što je kaznena prijava navela o prijevarnosti i posljedicama takvih radnji", sud prvog stupnja u pobijanom rješenju valjano je obrazložio zbog čega iz dokumentacije i podataka što su ih prikupili organi unutarnjih poslova, postupajući u okviru ovlasti iz čl. 142. ZKP, ne proizlazi osnovana sumnja da je G.T. pri sklapanju ugovora o prijenosu dionica od 11. srpnja 1995. godine sa ošt. kao tužiteljem

IV Kž 33/1997-2

postupio s prijevarnom namjerom da ošteti oštećenika kao tužitelja. U prilog takvog zaključka suda prvog stupnja napose upućuje činjenica da je osumnjičenik, putem Ministarstva privatizacije i upravljanja imovinom, od Hrvatskog fonda za privatizaciju zatražio mišljenje o statutarnim odredbama prava prvokupa, te nakon toga predložio oštećeniku kao tužitelju izmjenu odredaba ugovora o prijenosu dionica, odnosno dogovorno rješavanje spora nastalog u vezi s korištenjem prava prvokupa od strane nekih dioničkih društava čije su dionice bile predmetom ugovora o prijenosu dionica.

Uz ovakvo stanje stvari iz kojeg ne proizlazi osnovana sumnja da je ostvarena subjektivna strana inkriminiranog krivičnog djela zbog kojeg oštećenik kao tužitelj zahtijeva provođenje istrage protiv osumnjičenika, pravilno je i na zakonu osnovano postupio sud prvog stupnja kad je u povodu neslaganja istražnog suca odbio zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP o žalbi oštećenika kao tužitelja odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. listopada 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.