Supreme Court dismissed appeal, ruling that employee's unauthorized media disclosure constituted serious breach of trust justifying immediate dismissal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the County Court's decision to reinstate the employee. The lower courts found that the employee, a senior bank official, committed a serious breach of trust by leaking confidential company documents to the media without authorization. The Court upheld this finding, stating that the specific circumstances of the leak destroyed the necessary trust required for continued employment under Article 108 of the Labour Act. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the employee's dismissal was confirmed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 108. st. 1. Zakona o radu; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An employee's unauthorized disclosure of confidential information to the media, particularly when they hold a position of trust and knowledge regarding such data, constitutes a serious breach of duty justifying immediate dismissal without notice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 545/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić Špoljarić, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća i Željka Šarića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz Z., zastupane po punomoćniku E. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P.&Š., V., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1701/11-2 od 17. siječnja 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-834/09-21 od 16. lipnja 2011., u sjednici održanoj dana 19. lipnja 2012.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 1701/11-2 od 17. siječnja 2012. odbija se kao neosnovana.
Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-834/09-21 od 16. lipnja 2011. utvrdio je da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6.ožujka 2009. i Odluka o udaljenju s rada od 10. ožujka 2009. nisu dopuštene te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto voditelja poslova analize u samostalnoj direkciji izgradnje
čne troškove u
investicijskog održavanja. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parni iznosu od 3.075,00 kuna.
Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžr-1701/11-2 od 17. siječnja 2012. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio utvrditi nedopuštenom odluku o otkazu i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na posao.
Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnične troškove u iznosu od 3.075,00 kuna, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.075,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu a tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi parnične troškove.
Revizija je neosnovana.
Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu po čl. 392a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08,57/11 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. . 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dakle u okviru revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.
Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u reviziji jer suprotno tvrdnji tužiteljice pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati.
Premda tužiteljica u reviziji navodi da presuda ima nedostataka zbog proturječnih i nejasnih navoda o odlučnim činjenicama, iz sadržaja revizije proizlazi da se revizijom dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz, iako po čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično
uje sud
stanje nije dopušten revizijski razlog. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odluč prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Revizijski sud pak u donošenju odluke o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji ukazuje tužiteljica. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
Sporna je u revizijskom stadiju postupka pravilna primjena odredaba Zakona o radu („Narodne novine“, broj 139/09 – dalje u tekstu: ZR) u odnosu na opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja poslova analize, Samostalna direkcija izgradnje i investicijskog održavanja na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. srpnja 2008. (dalje: Ugovor),
- da je tuženik dana 6. ožujka 2009. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja (dalje: Odluka) zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa bez prava na ugovoreni otkazni rok, a dana 10.ožujka 2009., nakon što se tužiteljica izjasnila u odnosu na učinjenu povredu, donio je odluku o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta,
- da je kao razlog otkaza navedeno kako je tužiteljica dana 4. ožujka 2009. tijekom radnog vremena sa svoje službene e-mail adrese bez pismenog odobrenja odgovornih osoba poslala elektronsku poruku trećoj osobi s kojom nije uspostavljen poslovni odnos, a sadržaj navedene poruke bio je namijenjen isključivo zaposlenicima tuženika. U odluci o otkazu je navedeno da je tužiteljica opisanim postupanjem postupila suprotno tuženikovom Pravilniku o primjerenom korištenju elektroničke pošte i interneta te Pravilniku o primjerenom korištenju informatičkog sustava, čime da je počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa,
- da je tužiteljica zaista neovlašteno proslijedila pismo predsjednika uprave tuženika na adresu novinarke …, a što je suprotno navedenim aktima tuženika, jer prema odredbi čl. 10. Pravilnika o primjerenom korištenju elektroničke pošte i interneta korisnik ne smije slati nezahtijevane elektroničke poruke osobama s kojima prethodno nije uspostavljen poslovni odnos, osim u slučaju pisanog odobrenja odgovorne osobe,
- da sporni dopis nije nosio oznaku tajnosti, već je imao svojstvo povjerljivosti, jer je Klasifikacijom informacija tuženika od 30. prosinca 2008. propisano da ukoliko postupak klasifikacije za određeni dokument nije izričito proveden, svaki podatak nastao unutar banke klasificira se kao povjerljiv,
- da je novinska informacija izazvala reakciju medija, poslovnih partnera i klijenata tuženika, koji su banci postavljali upite o stanju u banci što je ocijenjeno kao „reputacijski rizik“, ali tuženik nije dokazao da bi zbog objave podatka nastala materijalna šteta,
- da je još 29 tuženikovih radnika postupilo na sličan način kao tužiteljica proslijedivši pismo predsjednika uprave banke elektroničkom poštom na razne adrese, zbog čega su dobili upozorenje poslodavca uz najavu mogućnosti otkaza, a samo tužiteljici je ugovor o radu izvanredno otkazan, jer je ona dopis proslijedila svojoj prijateljici u javnom e na napis o tuženiku, odnosno prema njenoj tvrdnji s mediju (…) s namjerom da utječ
namjerom da spriječi negativno pisanje o tuženiku,
- da se tuženik prije otkazivanja nije savjetovao sa radničkim vijećem jer vijeće nije uspostavljeno i nije imenovan sindikalni povjerenik,
- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev poslodavcu za zaštitu prava te u daljnjem zakonskom roku tužbu sudu za sudsku zaštitu.
Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da opisano ponašanje tužiteljice nema obilježja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć i ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, pogotovo imajući u vidu da je tuženik propisao pravilnikom što se smatra osobito teškom povredom radnih obveza, a objava povjerljivih informacija ne spada u tu kategoriju. Zato je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom.
Drugostupanjski sud je zauzeo suprotno shvaćanje utvrdivši da tužiteljica nije bila obični zaposlenik nego osoba na rukovodećem položaju (jedna od 100) pa je time njezina odgovornost veća, da su joj bila poznata interna pravila koja je svjesno prekršila, da pozivanje na „dobre namjere“ ne opravdava postupak. Zato je postupak tužiteljice kojim je dopis internog povjerljivog karaktera proslijedila direktno medijima ocijenjen kao osobito teška povreda radnih obveza koja dovodi do gubitka povjerenja poslodavca zbog kojega nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev. Tužiteljica revizijom dovodi u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava temeljeći svoje shvaćanje na tvrdnji o pogrešnom zaključku drugostupanjskog suda o težini povrede radne obveze.
Prema pravnom shvaćanju ovoga suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) jer je tuženik dokazao opravdani razlog za odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
U ovom slučaju nije sporno da je tužiteljica neovlašteno proslijedila pismo predsjednika uprave tuženika na adresu …, a što je suprotno odredbi čl. 10. Pravilnika o primjerenom korištenju elektroničke pošte i interneta prema kojoj korisnik ne smije slati nezahtijevane elektroničke poruke osobama s kojima prethodno nije uspostavljen poslovni odnos, osim u slučaju pisanog odobrenja odgovorne osobe.
Okolnost da radnik dostavi medijima određene dokumente, pa bili oni i povjerljive naravi, ne predstavlja uvijek sama po sebi takvu tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja za sobom povlači gubitak povjerenja poslodavca prema radniku zbog kojega nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim kada se imaju u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje da je tužiteljica zaista počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Naime treba imati u vidu da je tužiteljica osoba koja prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova ulazi u kategoriju više rangiranih zaposlenika tuženika koji po prirodi svojega posla može doći do povjerljivih podataka, znala je da povjerljive podatke ne smije distribuirati, pogotovo ne javnim medijima, da je povjerljive podatke dostavila bez potrebne suglasnosti nadležnih upravnih tijela tuženika iako je znala da joj je to zabranjeno, te da je prema vlastitom priznanju pokušala utjecati na sadržaj članka koji se pripremao o poslovanju tuženika. Time je postupila suprotno izričitoj zabrani poslodavca te dodatno preuzela na sebe ovlasti u odnosu na građenje imidža poslodavca koje joj ne pripadaju, iako je s obzirom na radni staž i položaj u banci morala biti svjesna kakve posljedice može izazvati objavljena informacija.
Radi se dakle o takvom postupku tužiteljice koji je, imajući u vidu sve navedene okolnosti, doveo od gubitka povjerenja u tužiteljicu, a zbog čega poslodavac ima pravo izvanredno otkazati ugovor o radu.
Zato ovaj sud smatra da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjena odredba čl. 108. ZR.
S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje je ukazala tužiteljica, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
Trošak odgovora na reviziju ovaj sud je ocijenio nepotrebnim pa se tuženiku taj trošak ne dosuđuje po čl. 154. i 155. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 19. lipnja 2012.
Predsjednica vijeća:
Gordana Matasić Špoljarić, v.r.