I Kž-325/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 325/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. I.K., zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 22. veljače 1995. godine br. K- 111/94, u sjednici održanoj 27. studenog 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske N.K.-P.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. I.K. i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Osijeku, presudom od 22. veljače 1995. godine br. K-111/94 oglasio je krivim opt. I.K. zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH i temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. veljače 1993. godine do 24. ožujka 1993. godine.

Temeljem čl. 60. OKZRH optuženiku se izriče sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana.

Na osnovu čl. 64. OKZRH optuženiku se izriče sigurnosna mjera oduzimanja kuhinjskog noža s drvenom drškom dužine 12 cm i oštrice dužine 12 cm, koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

Žali se i optuženik po branitelju N.R., odvjetniku iz O., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne blaža krivična sankcija.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 25. svibnja 1995. godine br. Ktž-488/95 predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP optuženik nalazi u navodu da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni. Pobliže taj žalbeni osnov žalitelj ne obrazlaže, a žalbeni razlozi govore da se optuženik zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući zaključke suda prvog stupnja o dokazanosti pojedinih činjenica.

Suprotno žalbenoj tvrdnji optuženika da sud prvog stupnja za odlučne činjenice nije dao valjano obrazloženje, ispitujući pobijanu presudu u ovom dijelu, Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, našao je da je pobijana presuda izrađena u skladu s odredbom čl. 347. st. 7. ZKP odnosno sud prvog stupnja je određeno i potpuno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane, posebno glede odlučne činjenice umišljaja optuženika u odnosu na djelo.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Okolnost da optuženik iz utvrđenih činjenica izvodi drugačije zaključke od onih iz pobijane presude, govori da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne može raditi o žalbenom osnovu iz čl. 354. ZKP.

Isto tako nije u pravu optuženik kada ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja je na temelju svestrane i pažljive ocjene cjelokupnog dokaznog postupka, prije svega iskaza saslušanih svjedoka, te na osnovu provedenih vještačenja utvrdio da je optuženik kritičnog dana nožem, oštrice dužine 12 cm, zadao oštećeniku ozljede od kojih je ubodna rana u prsa bila teška i po život opasna. Tom prilikom postupao je s eventualnim umišljajem, a za svoja činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu djela sud prvog stupnja je naveo iscrpne, razumljive i valjane razloge, posebno navodeći na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim da je optuženik pristao da liši života oštećenika, a ne da je imao namjeru da ga liši života kako se to pogrešno i neosnovano tvrdi u žalbi optuženika.

Naime, iz iskaza oštećenika M.S., te svjedoka M.K. sud nalazi utvrđenim da je optuženik uzeo kuhinjski nož i krenuo prema oštećeniku, nakon što ga je ovaj spriječio da napadne suprugu i kada je oštećenik izvadio pištolj - penkalu, pokušavajući ga zaustaviti upozorenjem, a optuženik se i dalje kretao prema oštećeniku koji je tada ispalio hitac iznad glave optuženika u namjeri da ga zaplaši, zamahnuo nožem i dva puta udario oštećenika zadajući mu opisane povrede, kako je to utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem.

I Kž 325/95

Na osnovu navedenih okolnosti, te imajući u vidu činjenicu da je ubodna rana u prsa, gdje se nalaze vitalni organi, zadana nožem dužine oštrice 12 cm, opravdano je sud prvog stupnja zaključio da je optuženik unatoč bitno smanjene uračunljivosti tempore criminis, bio svjestan da postupajući na opisani način može lišiti života oštećnika pa je pristao na takvu posljedicu, koja je spriječena samo zahvaljujući hitnoj intervenciji liječnika.

Optuženik u žalbi upada u kontradikciju kada navodi da nije djelovao umišljajno već u jakoj razdraženosti i da se u konkretnom slučaju radi o ubojstvu na mah.

Krivično djelo ubojstva na mah pretpostavlja izvršenje djela u jakoj razdraženosti u koju je počinitelj dospio bez svoje krivnje, napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem žrtve, te postupanje na mah pod utjecajem afekta prouzrokovanog tim izazovom međutim, počinitelj mora djelovati s umišljajem (dolus repentinus).

U konkretnom slučaju nije utvrđen niti jedan od ovih elemenata kako to ispravno zaključuje sud prvog stupnja pa se ne može raditi o postupanju na mah.

Prije svega, iz nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka, koji je imao u vidu sve okolnosti i činjenice pa i one koje se ističu u žalbi, ne proizlazi da bi optuženik bio u stanju jake razdraženosti iako su njegove sposobnosti da upravlja svojim postupcima i da shvati značenje tih postupaka bile bitno smanjene.

Prema tome, kako optuženik objektivno nije bio u stanju jake razdraženosti, ubadajući oštećenika nožem u grudni koš i nanoseći mu pri tome tešku i po život opasnu ozljedu, pristajući da ga liši života, počinio je krivično djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH s eventualnim umišljajem pa stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog povrede čnog zakona.

krivi

Nisu osnovane niti žalbe stranaka zbog odluke o krivičnoj sankciji.

Državni odvjetnik, pobijajući odluku o kazni, navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio stupanj društvene opasnosti počinjenog djela i počinitelja, te činjenicu da je optuženik bio inicijator sukoba u kojem je oštećenik zadobio tešku i po život opasnu povredu, dok optuženik uopće ne obrazlaže taj žalbeni razlog.

Nasuprot tome, Vrhovni sud kao sud drugog stupnja smatra da je optuženiku izrečena primjerena kazna.

Naime, sud prvog stupnja je opravdano optuženiku cijenio kao olakotno okolnosti da je do sada neosuđivan, bitno smanjenu uračunljivost, izraženo žaljenje zbog počinjenog djela, da je sudjelovao u domovinskom ratu, imovinske prilike, kao i činjenicu da je prognanik, cijeneći ih u njihovoj ukupnosti osobito olakotnim okolnostima. Uz odsustvo otegotnih okolnosti na koje posebno ne ukazuje niti žalba državnog odvjetnika, opravdano je sud prvog stupnja primijenio zakonske odredbe o ublažavanju kazne i izrekao optuženiku primjerenu kaznu zatvora, ujedno i najblažu moguću po zakonu za ovo djelo, za koju i ovaj sud drugog stupnja nalazi da će se njome postići svrha kažnjavanja iz čl. 31. u svezi čl. 4. st. 2. OKZRH.

I Kž 325/95

Imajući u vidu da je optuženik ovisnik o alkoholu, da je u vrijeme izvršenja djela bio u pijanom stanju i da postoji opasnost da će i nadalje vršiti krivična djela uslijed te ovisnosti, jer je nedovoljno kritičan prema konzumiranju alkohola i nema kontrolu nad njegovom potrošnjom, kako je to utvrđeno provedenim neuropsihijatrijskim vještačenjem po dr. M., koji je i predložio izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od alkohola, izrečena sigurnosna mjera iz čl. 60. OKZRH, kao i ona iz čl. 64. OKZRH je zakonita i pravilna.

Iz svih navedenih razloga trebalo je temeljem čl. 374. ZKP odbiti žalbe optuženika i državnog odvjetnika kao neosnovane, te je stoga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. studenog 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ante Potrebica v.r.