Gž-2151/2014-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj:12 Gž-2151/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. M. iz Z., zastupan po punomo ć niku M. K. odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu br.99 Pn-5360/10-32 od 27. studenog 2012.g., dana 30. ožujka 2015.g.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tuženika, dok se žalba tužitelja usvaja te se presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu br.99 Pn-5360/10-32 od 27. studeni 2012.g.:

- potvr đ uje u to č .I i II izreke,

- preina č uje u to č .III izreke na na č in da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju troškove parni č nog postupka u iznosu od 7.732,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 5.256,25 kn od 27. studenog 2012.g. do isplate u visini stope koja se odre đ uje uve ć anjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo teku ć em polugodištu za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom pod to č .I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.740,00 kn teku ć e od 22. srpnja 2010.g. do 05. listopada 2010.g., to č .II izreke tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti naknadu imovinske štete u iznosu od 2.610,00 kn sa pripadaju ć om zakonskom zateznom kamatom teku ć om od 22. srpnja 2010.g. do isplate, dok je to č .III izreke tuženiku naloženo tužitelju platiti trošak parni č nog postupka u iznosu od 7.107,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom teku ć om na iznos od 4.631,25 od 27. studenog 2012.g. do isplate, na iznos od 100,00 kn teku ć om od 29. rujna 2010.g. do isplate, a na iznos od 2.376,00 kn kamatu od 03. prosinca 2011.g. do isplate.

Pravovremeno podnijetom žalbom tužitelj pobija jedino odluku o troškovima postupka pod to č .III izreke iz razloga što mu nije priznata naknada troškova za pristup punomo ć nika na ro č ište od 12. rujna 2012.g. u ukupnom iznosu od 625,00 kn zbog č ega i predlaže preina č iti odluku o troškovima postupka te dosuditi i zatraženi iznos uz naknadu daljnjih troškova žalbe od 156,25 kn.

Tuženik pravovremenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih č l.353. st.1 to č .1-3 Zakona o parni č nom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pro č iš ć eni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH – dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba usvoji prvostupanjska presuda preina č i na na č in da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti i obaveže ga na isplatu tuženiku troškova prvostupanjskog postupka kao i troška pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno su đ enje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužitelja na rješenje o troškovima je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

Predmet ovog spora jeste zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi kao osiguratelj osobnog vozila reg. oznake… koje je prouzro č ilo prometnu nezgodu dana 06. srpnja 2010.g. imovinsku štetu koja mu je u ovom štetnom doga đ aju nastala na njegovom motociklu.

Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor podijeljene odgovornosti tvrde ć i da je na njegovom osiguraniku odgovornost u omjeru od 40%, a na osobi koja je upravljala motociklom tužitelja u omjeru od 60% pa kako je visina nastale štete izme đ u stranaka nesporna i iznosi 4.350,00 kn a radi se o totalnoj šteti na motociklu od koje je tuženik tužitelju i isplatio 1.740,00 kn to se tuženik u cijelosti usprotivio zahtjevu tužitelja za daljnjom isplatom iznosa od 2.610,00 kn.

Po provedenom dokaznom postupku u kojem je izme đ u ostalog proveo o č evid na licu mjesta i prometno vješta č enje po vještaku dipl.ing. I. B., saslušao po tužitelju predloženog svjedoka I. M., izvršio uvid u spis i presudu Prekršajnog suda u Zagrebu br. P-20146/10 sud utvr đ uje da je za nastanak štete isklju č iva odgovornost (pravilno: krivnja) na osiguraniku tuženika koji nije prije skretanja ulijevo provjerio da li to može u č initi bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a mogao je uo č iti nailazak vozila tužitelja koje se u trenutku zapo č etog skretanja po osiguraniku tuženika ve ć kretalo po lijevoj polovici kolnika, dakle ve ć je vršilo radnju pretjecanja. Obzirom na utvr đ enu isklju č ivu odgovornost osiguranika tuženika te nespornu visinu štete na vozilu tužitelja i ispla ć eni iznos po tuženiku sud zaklju č uje da tužitelju pripada daljnji zatraženi iznos naknade štete u visini od 2.610,00 kn kao i zatezna kamata na navedeni iznos od 22. srpnja 2010.g. kao dana kada se tužitelj tuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom. Ujedno tužitelju se dosu đ uje i zatezna kamata na nesporno ispla ć eni iznos od 1.740,00 kn u razdoblju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana plateža.

Pobijaju ć i prvostupanjsku presudu tuženik u žalbi isti č e bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .11 ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, naime da o odlu č nim č injenicama postoji proturje č nost izme đ u onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje u žalbi se isti č e da je tužena ve ć u odgovoru na tužbu predložila saslušanje svojeg osiguranika D. M. te ponovila prijedlog u podnesku od 23. ožujka 2012.g. uz napomenu da ć e se tek nakon njegovog saslušanja o č itovati na nalaz i mišljenje prometno-tehni č kog vještaka, koji prijedlog je sud odbio na ro č ištu dana 12. studenog 2012.g. uz obrazloženje da je č injeni č no stanje dovoljno utvr đ eno do tada provedenim dokazima, u č emu se prema stavu tuženika sastoji daljnja bitna povreda odredaba parni č nog postupka, a slijedom navedenog je i pogrešno odnosno nepotpuno utvr đ eno č injeni č no stanje jer klju č ni svjedok kao drugi sudionik prometne nezgode nije saslušan, a u obrazloženju presude ne navodi se razlog zašto sud nije proveo predloženi dokaz. Ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede dosu đ enog tijeka zakonskih zateznih kamata na glavnicu jer se u konkretnom slu č aju radi o nenov č anoj materijalnoj šteti koja tek u trenutku donošenja odluke poprima nov č ani oblik pa tuženi nije s danom podnošenja odštetnog zahtjeva mogao pasti u zakašnjenje.

Razmatranjem pobijane presude u smislu istaknutog žalbenog razloga po č injenja bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .11 ZPP-a po č injenje iste po prvostupanjskom sudu ovaj sud ne nalazi, obzirom da nema nikakve proturje č nosti izme đ u onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji su dani u postupku i samih tih isprava. Naime, provedenim dokazima tijekom postupka, a ovo prvenstveno prometno-tehni č kim vješta č enjem, uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu br. P-20146/10 te saslušanjem svjedoka I. M. sud pravilno, obzirom da to i proizlazi iz svih prethodno navedenih dokaza utvr đ uje da za štetni doga đ aj isklju č ivo krivnju snosi osiguranik tuženika koji je ne vode ć i ra č una o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila skrenuo ulijevo u smjeru juga u namjeri da se parkira na parkiralište koje se nalazi s južne strane kolnika iako je u trenutku njegovog skretanja vozilo tužitelja ve ć vršilo radnju pretjecanja njegovog vozila zbog č ega je i lijevim bo č nim dijelom svojeg vozila udario u vozilo tužitelja.

Valja re ć i da se u konkretnom slu č aju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na nov č ano potraživanje manje od 10.000,00 kn, a u takvim postupcima presuda se žalbom može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik bez obzira što se u žalbi poziva na sve zakonske žalbene razloge sadržajem žalbe ukazuje jedino na pogrešno i nepotpuno utvr đ eno č injeni č no stanje iz razloga što sud nije saslušao po njemu predloženog svjedoka. Obzirom na navedeno ovaj sud nema ovlaštenja upuštati se u razmatranje č injeni č nog supstrata na kojem je prvostupanjski sud zasnovao svoju presudu. Osim toga za istaknuti je da je sud taj koji odlu č uje o tome koje ć e od predloženih dokaza izvesti radi utvr đ ivanja odlu č nih č injenica, pa kako je prvostupanjski sud iz tijekom postupka provedenih dokaza zaklju č io da je č injeni č no stanje za donošenje presude u dovoljnoj mjeri utvr đ eno imao je osnova odbiti provo đ enje daljnjih dokaznih prijedloga koje odbijanje je i obrazložio svojim raspravnim rješenjem.

Tuženik ne osnovano isti č e i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava glede tijeka zateznih kamata na dosu đ enu naknadu imovinske štete tužitelju.

Odredba č l.1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete a č l.1089. st.2 ZOO-a da se visina naknade štete odre đ uje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim u slu č aju kada zakon odre đ uje nešto drugo . Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09 – dalje: ZOOP) koji se u odnosu na tuženika glede rokova i na č ina isplate štete iz obaveznih osiguranja u prometu mora smatrati lex specialis u odnosu na op ć e odredbe ZOO-a o naknadi štete izri č ito propisuje kada dospijeva naknada kako neimovinske tako i imovinske štete.

Utvr đ ena visina totalne štete na vozilu tužitelja što je izme đ u stranaka nesporno jeste 4.350,00 kn, i doista se radi o imovinskoj nenov č anoj šteti, no visinu te štete utvrdio je sam tuženik što je razvidno iz njegovog dopisa tužitelju od 02. rujna 2010.g. kojim ga poziva na zaklju č enje vansudske nagodbe, s time da se tužitelj sa tako utvr đ enom visinom štete i usuglasio ali je osporavao svoj sudoprinos, pa u ovom sporu nije ni bila izme đ u stranaka sporna visina štete koju je tuženik a ne tek sud izrazio u nov č anom iznosu, ve ć jedino doprinos tužitelja toj šteti.

Odredba č l.12. ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme po tužitelju podnijetog odštetnog zahtjeva propisuje u st.1 da je odgovorni osiguratelj dužan u slu č aju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ošte ć enoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, a u st.3 da u slu č aju nemogu ć nosti utvr đ enja visine kona č nog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je ošte ć enoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st.1. ovoga č lanka.

Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 22. srpnja 2010.g. dok je tuženik tužitelju obrazloženu ponudu za sklapanje vansudske nagodbe dostavio 02. rujna 2010.g. te u skladu s istom djelomi č ni iznos štete u visini od 1.740,00 kn isplatio tek dana 05. listopada 2010.g. dakle po proteku propisanog roka, s time da je ovaj ispla ć eni iznos kako to i proizlazi iz dostavljene obavijesti tuženika tužitelju od 02. rujna 2010.g prema stavu tuženika bio po njemu i utvr đ en kao kona č an iznos štete a ne kao predujam jer su odgovornost i visina po njemu bili nesporno utvr đ eni. Kako je st.4 č l.12. ZOOP-u propisano da u slu č aju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st.1. ovoga č lanka, ošte ć ena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa s obzirom da je tuženik iznos 1.740,00 kn na ime naknade štete tužitelju isplatio ne na ime predujma zbog nemogu ć nosti utvr đ enja kona č nog iznosa ve ć utvr đ uju ć i ovaj iznos kona č nim iznosom prema cijenama u trenutku isplate to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio i zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate na ispla ć eni iznos glavnice od 1.740,00 kn.

Zbog svega prethodno navedenog osnovano je prvostupanjski sud i na dosu đ eni presudom iznos štete na vozilu tužitelja dosudio zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja tuženiku jer tuženik što je utvr đ eno u ovom postupku je neosnovano osporavao isklju č ivu odgovornost svojeg osiguranika i zbog navedenog umanjio utvr đ enu visinu štete koju je u nov č anom iznosu sam utvrdio prema cijenama u trenutku zaprimanja odštetnog zahtjeva tužitelja, ali pri tome ne postupaju ć i u smislu i u rokovima propisanim prethodno citiranim č l.12. ZOOP-a.

Prvostupanjski sud odlu č uju ć i o troškovima tužitelja djelomice je pogrešno odredio trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomo ć niku odvjetniku s obzirom da kako to osnovano tužitelj u žalbi i isti č e tužitelju nije priznao trošak zastupanja po punomo ć niku odvjetniku na ro č ištu od 12. rujna 2012.g. iako se radilo o ro č ištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, zbog č ega je valjalo usvojiti žalbu tužitelja i djelomice preina č iti odluku o troškovima prvostupanjskog postupka te tužitelju pored ukupno dosu đ enog troška po prvostupanjskom sudu od 7.107,25 kn dosuditi i daljnji trošak u visini od 625,00 kn. Dakle, ukupan trošak tužitelja u prvostupanjskom postupku iznosi 7.732,25 kn.

Obzirom na sve navedeno valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu u to č .I i II izreke temeljem č l.368. st.1 ZPP-a, a žalbu tužitelja u odnosu na rješenje o troškovima postupka usvojiti te djelomice preina č iti odluku o troškovima postupka u to č .III izreke osnovom č l.380. to č .3 istog Zakona.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom na rješenje o trošku to osnovano potražuje i trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 156,23 kn u skladu sa odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika koji iznos mu se sukladno č l.154. st.1 ZPP-a i dosu đ uje.

U Varaždinu, 30. ožujka 2015. godine

S U D A C:

Dubravka Bosilj v.r.