Gzp-963/2008-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 963/08-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I.-predlagateljice J. V. iz K. S., Ulica Birnja 12, II.-predlagateljice J. V. iz K. S., III.- predlagateljice V. G. iz K. S., IV.-predlagatelja I. V. iz K. S. i V.-predlagateljice M. G. iz S., koje zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 1. srpnja 2008., dana 29. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Splitu, Stalna služba suda u Kaštel Lukšiću, dužan je donijeti odluku u predmetu poslovni broj P-1129/09 (raniji poslovni broj Općinskog suda u Kaštel Lukšiću P- 269/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku:

- I.-predlagateljici J. V. u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna, u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna,

- II.-predlagateljici J. V.

- III.-predlagateljici V. G. u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna,

- IV.-prepredlagatelju I. V. u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) i

- V.-predlagateljici M. G. u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 1. srpnja 2008. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) u kojem navode da im je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u predmetu Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P- 269/99 koji se povodom žalbe vodi pred Županijskim sudom u Splitu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-269/99 (raniji poslovni brojevi Općinskog suda u Splitu P-1505/93, P-1939/92, P- 974/90 i P-1713/85), očitovanja Županijskog suda u Splitu od 18. studenog 2008. i službene provjere na Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi suda u Kaštel Lukšiću, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- predlagatelji su 18. studenog 1985. podnijeli Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv tuženika Ante Veljače, radi ukidanja prava služnosti,

- do 6. studenog 1997. održano je niz ročišta; održana su dva očevida na licu mjesta; vještak mjernik je izradio nalaz i mišljenje; donesene su četiri presude koje je drugostupanjski sud ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

- postupak je nastavljen pred Općinskim sudom u Kaštel Lukšiću koji je na ročištu 9. travnja 2002. riješio da će se ponovno provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, a tužiteljima je naloženo da uplate predujam za troškove vještačenja,

- na ročištu 17. prosinca 2002. je utvrđeno da tužitelji nisu predujmili troškove vještačenja; punomoćnik tužitelja je zatražio rok radi dogovora sa strankama i stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga; ročište je odgođeno na određeno vrijeme te je riješeno da će sljedeće ročište biti zakazano po prijedlogu tužitelja,

- sud je dopisom od 27. srpnja 2004. pozvao tužitelje da u roku od osam dana uplate predujam za troškove vještačenja,

- tužitelji su uz podnesak od 14. rujna 2004. dostavili dokaz o uplati predujma za troškove vještačenja,

- očevid na licu mjesta je održan 2. prosinca 2004., a vještak je nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta dostavio sudu 11. siječnja 2005.,

- na ročištu 4. travnja 2005. strankama je ostavljen rok od 30 dana radi dostave dokaza o vlasništvu na spornim česticama; riješeno je da će se na sljedeće ročište pozvati vještak,

- tužitelj se očitovao podneskom od 28. travnja 2005. kojem je priložio veći broj isprava,

- na ročištu 3. svibnja 2005. tuženiku je naloženo da dostavi potrebne isprave; riješeno je da će se pribaviti predmet Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP-796/77,

- na ročištu 22. ožujka 2006. je, nakon raspravljanja o predmetu sporu, glavna rasprava zaključena, a na ročištu 6. travnja 2006. je donesena i objavljena presuda poslovni broj P- 269/99 kojom je tužbeni zahtjev odbijen,

- tužitelj je 1. lipnja 2006. podnio žalbu protiv navedene presude te je predmet 27. srpnja 2006. dostavljen Županijskom sudu u Splitu,

- Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž-3526/06 od 6. studenog 2008. ukinuo presudu od 6. travnja 2006. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- postupak se pred prvostupanjskim sudom vodi pod novim poslovnim brojem P- 1129/09.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, iako su predlagatelji podnijeli tužbu 18. studenog 1985., kao pravno relevantno razdoblje uzima se razdoblje od 6. studenog 1997., budući da je dana 5. studenog 1997. godine stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije). Iz navedenog proizlazi da se radi o pravno relevantnom razdoblju koje počinje teći od 6. studenog 1997. i traje do 29. lipnja 2009. kao dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja (budući da je postupak u tijeku), pa se radi o razdoblju od 11 (jedanaest) godina, 7 (sedam) mjeseci i 23 (dvadesettri) dana.

Analizirajući postupanje sudova u pravno relevantnom razdoblju utvrđeno je da ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu bili dovoljno ažurni i učinkoviti u vođenju predmetnog parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je u navedenom razdoblju bio potpuno neaktivan od 6. studenog 1997. do 9. travnja 2002. (preko četiri godine i pet mjeseci), a na dugotrajnost postupka je utjecala i neaktivnost nadležnog županijskog suda pred kojim se postupak vodio preko dvije godine.

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na potrebu provođenja opsežnijeg dokazivanja, radi se o složenom sudskom predmetu. Međutim, navedena okolnost ne može opravdati duljinu trajanja predmetnog parničnog postupka koji ni nakon 23 (dvadesettri) godine nije pravomoćno okončan.

Predlagatelji, kao tužitelji, su doprinijeli duljini trajanja predmetnog parničnog postupka jer su dokaz o uplati predujma na plaćanje kojeg su pozvani rješenjem od 9. travnja 2002. dostavili tek 14. rujna 2004.

Slijedom navedenog, a s obzirom na duljinu trajanja predmetnog sudskog postupka i postupanje sudova, ovaj sud nalazi da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst i 55/01, dalje: Ustav).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (10.500,00 kn svakom od predlagatelja) ovaj sud je odredio uzimajući u obzir duljinu trajanja postupka, složenost, vrstu i prirodu konkretnog spora te doprinos predlagatelja, a uvažavajući pri tom socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj. Stoga je, temeljem odredbi članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. lipnja 2009.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.