IV Kž-42/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 42/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice A. K., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja TD M. d.o.o. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 30. travnja 2004. godine broj Kv-75/04 (Kio-20/04), u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštečenika kao tužitelja TD M. d.o.o. K. - Z. kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru od 30. travnja 2004. godine br.Kv-75/04 odbijen je istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja TD M. d.o.o. K. - Z. kao neosnovan. Protiv ovog rješenja podnio je žalbu oštećenik kao tužitelj M. d.o.o. K. – Z., s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsko rješenje na način da odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da na temelju prikupljenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenica počinila kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, što bi bio temelj za provođenje istrage u skladu s odredbom čl.187. ZKP.

Naime, zahtjevom za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja, okrivljenici se stavlja na teret nepridržavanje obveze iz Sporazuma o načinu i rokovima neplaćanja sklopljenog dana 29. travnja 2003. godine, na način da je prilikom sklapanja tog sporazuma

čun

kod nje postojala prijevarna namjera da dužni iznos ne plati, jer je u tom trenutku žiro ra bio u neprekidnoj blokadi. Pritom se okrivljenici ne stavlja na teret prijevarna namjera prilikom sklapanja ugovora s oštećenikom koji predstavlja osnovu za obvezu oštećenice da

- 2 –

IV Kž 42/04-2

plati isporučenu robu, iz čega bi proizlazilo da ni sam oštećenik ne smatra, da je okrivljenica pri sklapanju pogodbe lažno prikazivala činjenice ili ih prikrivala s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, već naknadno prilikom sklapanja sporazuma o načinu plaćanja i rokovima, čiji je temelj prethodno sklopljeni ugovor i preuzete obveze.

Naime, upravo zbog okolnosti da oštećenica prilikom sklapanja ugovora nije lažno prikazala ili prikrila činjenice, jer nema dvojbe da su u trenutku sklapanja ugovora instrumenti plaćanja bili naplativi, sklopljen je daljnji sporazum između oštećenika i okrivljenice. Naime, s obzirom na okolnost da okrivljenica nije mogla svoju obvezu plaćanja robe izvršiti u cijelosti u roku koji je predviđao ugovor, oštećenik joj je dao mogućnost obročnog plaćanja, koji ona nije izvršila u cijelosti, već u jednom manjem dijelu.

Prema tome, okrivljenici se zahtjevom za provođenje istrage stavlja na teret neispunjenje ugovorne obveze iz sporazuma o načinu i rokovima plaćanja proisteklog iz ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 7. kolovoza 2002. godine, što je civilno pravni odnos, jer nedostaju bitni elementi obilježja kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ.

Stoga je valjalo žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu, zbog čega je u skladu s odredbom čl. 384. st. 1. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.