Revr-355/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 355/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K., dr. zastupanog po D. P., odvjetniku u K., protiv tuženika A. K., zastupane po Z. Ž., odvjetniku u K., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 24. studenog 2004. br. Gž-1601/04, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Karlovcu od 15. lipnja 2004. br. P- 748/92, u sjednici održanoj dana 26. listopada 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presude Županijskog suda u Karlovcu od 24. studenog 2004. br. Gž-1601/04 i Općinskog suda u Karlovcu od 15. lipnja 2004. br. P- 748/92 i djelomična presuda Općinskog suda u Karlovcu od 15. lipnja 2004. br. P-748/92 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Navedenom prvostupanjskom djelomičnom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Poništava se Odluka tuženika A. K. od 10. travnja 1992. i 21. svibnja 1992. o prestanku radnog odnosa bez suglasnosti radnika slijedom čega navedene odluke ne proizvode nikakve pravne učinke, pa je tuženik dužan tužitelju D. D. iz K., priznati pravo na plaću i radni staž u neprekinutom trajanju sve do 1. siječnja 1994., kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.562,00 kn sve to u roku od 8 dana.

II. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu plaće odlučit će se naknadno."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje ili ukidanje nižestupanjskih presuda.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident nalazi u propustu sudova ocijeniti provedene dokaze koji su od odlučnog značenja, slijedom čega su razlozi pobijanih presuda proturječni, nejasni i nerazumljivi, dok pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u stajalištu drugostupanjskog suda da tuženik nije u spis priložio pismenu dokumentaciju u tome da je tajnica provodila postupak u smislu utvrđivanja rezultata rada tužitelja ili da je pismeno upozoravala tužitelja na neizvršavanje radnih obveza, smatrajući suprotno, da pisano upozorenje tajnice nije nigdje propisano, a da je tajnica usmeno upozoravala tužitelja na nepravilnosti u radu, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, koje međutim sudovi nisu uopće uzeli u obzir.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

Revizija tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje odluke tuženika od 10. travnja 1992. o prestanku radnog odnosa tužitelja i odluke Izvršnog odbora tuženika od 21. svibnja 1992. o odbijanju prigovora tužitelja, slijedom čega je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 21. svibnja 1992., pa tužitelj zahtjeva priznanje svih prava iz radnog odnosa do 1. siječnja 1994., kao i plaću za razdoblje od prestanka radnog odnosa do tog datuma.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev nakon što su utvrdili da je odluka o prestanku radnog odnosa donijeta zbog neostvarivanja predviđenih rezultata rada tužitelja na radnom mjestu stručnog suradnika za tehničke poslove i nadzor i to prvostupanjski sud na temelju pravnog shvaćanja da je odluka nezakonita jer protiv tužitelja nije vođen disciplinski postupak, a drugostupanjski sud zato što tuženik nije u postupku dokazao da je pismeno upozoravao tužitelja na neizvršavanje radnih obveza i što nije spisu priložio pismenu dokumentaciju o tome da je tajnica tuženika provela postupak u smislu utvrđivanja rezultata rada tužitelja prije donošenja spornih odluka.

Osnovano se u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer u pobijanim presudama nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama o utvrđenju kojih ovisi osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva.

Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, da je protiv tužitelja bilo neophodno provesti disciplinski postupak, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio pogrešnim, pozivom na odredbe čl. 18. i 75. st. 2. toč. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“Narodne novine” br. 34/31, 19/92 i 26/93 - u daljnjem tekstu: ZOPRO), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijanih odluka, pa se primjenjuje na konkretni slučaj, a iz kojih odredbi proizlazi da se te činjenice utvrđuju neovisno o eventualnoj disciplinskoj odgovornosti radnika.

Odredbom čl. 18. st. 1. ZOPRO-a propisano je da se neostvarivanje predviđenih rezultata rada utvrđuje u postupku propisanom općim aktom ili kolektivnim ugovorom. Opći akt tuženika je Pravilnik o radnim odnosima, koji, međutim, ne propisuje postupak utvrđivanja rezultata rada. Stoga treba primijeniti odredbe čl. 7. Općeg kolektivnog ugovora (“Narodne novine” br. 35/90), kojim je propisan sam postupak utvrđivanja potrebnog znanja i sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta, pa se analogno primjenjuje i u postupku utvrđivanja predviđenih rezultata rada, kako to proizlazi iz odredbe st. 1. istog članka.

To znači da je za ocjenu pravilnosti provedenog postupka bilo potrebno utvrditi:

1. da li je postupak utvrđivanja ostvarenja predviđenih rezultata rada proveo poslovodni organ prikupljanjem podataka o radu radnika,

2. da li je u tom postupku radnik saslušan,

3. da li je o prigovoru radnika odlučeno na temelju nalaza posebne komisije koju čine članovi koji imaju najmanje isti stupanj stručne spreme određene vrste zanimanja, kako propisuje odredba čl. 18. st. 4. ZOPRO-a.

Iako je u postupku saslušana svjedokinja M. M. (list 35 spisa) jasno iskazala da je utvrdila propuste i nepravilnosti u radu tužitelja na najmanje 20 stranica, sudovi su propustili taj dio iskaza ocijeniti i pribaviti navedeni nalaz tajnice tuženika.

Isto tako su sudovi propustili ocijeniti iskaz svjedoka B. L., koja je iskazala da je tajnica tuženika u više navrata upozoravala tužitelja na nepravilnosti u njegovom radu (list 36 spisa).

Kako o ocjeni navedenih iskaza i pisanog nalaza tuženika ovisi pravilnost ili nepravilnost pobijane odluke od 10. travnja 1992., to ne postoje razlozi o činjenicama koje su od odlučnog značenja za pravilno presuđenje spora.

Sudovi su također propustili utvrditi odlučnu činjenicu o pravilnosti postupka rješavanja prigovora tužitelja, iako spisu prileži nalaz posebne komisije od 18. svibnja 1992., koja je na 14 strana detaljno razmotrila cijeli slučaj i predložila Izvršnom odboru tuženika odbijanje prigovora tužitelja kao neosnovanog, čime bi tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 18. st. 4. ZOPRO-a.

Ostvaren je stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 382. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijane presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

I materijalno pravo je također pogrešno primijenjeno stajalištem drugostupanjskog suda da tuženik nije priložio dokaze o tome da je tajnica eventualno pismeno upozoravala tužitelja na neizvršavanje radnih obveza, jer ni odredbom čl. 18., ni odredbom čl. 75. ZOPRO-a, kao ni čl. 7. Općeg kolektivnog ugovora, pa ni Pravilnikom o radnim odnosima tuženika nije propisana obveza poslodavca upozoravati radnika na neizvršavanje radnih obveza, pogotovo ne u pisanom obliku, a o višekratnim usmenim upozorenjima iskazivala je B. L., kako je već naprijed iznijeto.

Valjalo je stoga prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci, provesti dokaze predložene po strankama, te ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

U Zagrebu, 26. listopada 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.