Rev-15/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-15/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G., A. G., mld. I. G. i mld. M. G. iz Z., koje zastupa B. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. l. d.d. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. ..., marketing i propaganda d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju umješača na strani tuženika protiv pravomoćne presude Ž. suda u Gradu Zagrebu od 28. ožujka 1995.g. br. Gž-8691/94-2, kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 1994.g. br. Pn-6647/93, u sjednici održanoj dana 24. studenog 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija umješača na tuženikovoj strani E. d.d., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici J.G. isplati iznos od 20.000.000 HRD (20.000,00 kn) s kamatom od 14. ožujka 1994.g. do isplate po stopi određenoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i naknadi joj parnične troškove u iznosu od 819.000,00 HRD (819,00 kn), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva iste tužiteljice odbijen, a tužbeni zahtjevi ostalih tužitelja odbijeni su u cijelosti.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda osim u dijelu kojim je prihvaćen kamatni zahtjev tužiteljice J.G., te je ista presuda preinačena u tome dijelu u pogledu stope dosuđenih zateznih kamata tako što je tuženiku naloženo da na dosuđeni iznos glavnice plati zateznu kamatu prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 22/94).

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i "vrate na nadopunu postupka".

Tužiteljica J.G. na reviziju nije odgovorila a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je u "Večernjem listu" od 8. prosinca 1993.g. u rubrici "Usluge masaže i rekreacije" objavljeni oglas sljedećeg sadržaja: "Masažu vaših snova nudi mala J.. Tel: …, …". Zbog toga oglasa tužiteljica je doživjela neugodnosti, jer oglašeni telefonski brojevi odgovaraju telefonskim brojevima telefona u njezinom stanu i na radnom mjestu. Prilikom primanja oglasa djelatnik E. d.d. nije provjerio identitet osobe koja mu je sadržaj. oglasa predala. U svezi oglasa tužiteljica je primila mnogo telefonskih poziva, jer sadržaj oglasa predstavlja otvorenu seksualnu ponudu, pa je tužiteljica za koju je oglašeno da nudi usluge takve vrste, povrijeđena u svom dostojanstvu časti i ugledu, te je u pitanje doveden njezin moralni integritet. S obzirom na objavljeno ime i telefonske brojeve određeni krug osoba je mogao zaključiti da se oglas odnosi na tužiteljicu.

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi zaključili da je tuženik u konkretnom slučaju odgovoran tužiteljici za učinjenu štetu. Naime, prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine", broj 22/92) nakladnik odgovara za štetu ako informacijom o osobnom ili obiteljskom životu građana, ili pak nekom drugom informacijom objavljenom u sredstvu javnog informiranja povrijedi privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo pravo. Objavljeni oglas u konkretnom slučaju očito predstavlja informaciju o osobnom životu tužiteljice kojom se vrijeđa njezino dostojanstvo, ugled i čast. Nije odlučno što je umješač primio predmetni oglas u svrhu objavljivanja u V. za račun tuženika, jer tuženik kao nakladnik odgovara za štetu nastalu objavljenom informacijom, budući da nisu ostvarene pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti predviđene odredbama čl. 31. Zakona o javnom informiranju.

Nije prihvatljiv revizijski navod da tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara za štetu prema odredbama Zakona o javnom informiranju već prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. Naime, s obzirom na sadržaj predmetnog oglasa očito je da je veći broj osoba mogao saznati da se objavljena informacija o osobnom životu odnosi na tužiteljicu.

Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev do iznosa od 20.000,00 kn s kamatama vodeći računa o težini povrede tužiteljičinog dostojanstva, časti i ugleda.

Revident nije pobliže obrazložio u čemu vidi bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a niti postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP) valjalo je odbiti reviziju umješača na tuženikovoj strani kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. studenog 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.