Revr-862/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 862/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz T., koju zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., protiv tuženice I. D. iz V., kao vlasnice knjigovodstveno-trgovačkog obrta „G.“ sa sjedištem u V., koju zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-361/12-3 od 14. veljače 2012., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-658/11-7 od 15. prosinca 2011., u sjednici održanoj 10. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženice I. D. kao vlasnice knjigovodstveno-trgovačkog obrta „G.“ a sjedištem u V., …, OIB: … od 06. rujna 2011. godine kojom se otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 01. srpnja 2010. godine između tužiteljice S. G. iz T., …, OIB: … i tuženice I. kog obrta „G.“ sa sjedištem u V., …, OIB: …, te se D. kao vlasnice knjigovodstveno-trgovač

utvrđuje da radni odnos tužiteljici kod tuženice nije prestao danom 06. rujna 2011. godine.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 01. srpnja 2010. godine između tužiteljice S. G. iz T., …, OIB: … i tuženice I. D. kao vlasnice knjigovodstveno-trgovačkog obrta „G.“ sa sjedištem u V., …, OIB: … s danom 15. prosinca 2011. godine.

III. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete te isplatu naknade plaće u razdoblju od 01. kolovoza 2011. godine pa do 15. prosinca 2011. godine, kao i o parničnim troškovima odlučit će se naknadno.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena djelomična presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju, te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica s tuženicom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. srpnja 2010. za poslove prodavača,

- da je tuženica otkazala tužiteljici 6. rujna 2011. odlukom o izvanrednom otkazu ugovor o radu od 1. srpnja 2010. zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa koja se prema obrazloženju odluke o otkazu u bitnom sastoji u tome što tužiteljica do 31. kolovoza 2011., odnosno 3. rujna 2011., a niti do 6. rujna 2011. nije, iako je bila dužna, dostavila doznake za bolovanje niti opravdala svoj izostanak,

- da je tužiteljica otišla na dugotrajno bolovanje već 26. travnja 2011., a koje je trajalo i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu,

- da iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 25. srpnja 2011. proizlazi da je tužiteljici ponovno otvoreno bolovanje 25. srpnja 2011. s očekivanim trajanjem od 30 dana,

- da iz izvješća o bolovanju priloženih u sudski spis (list 15-17 spisa), a napose izvješća o bolovanju izdanih od nadležne liječnice dr. V. K. 12. rujna 2011. i 11. listopada 2011. proizlazi da se tužiteljica nalazila na bolovanju od 1. do 31. kolovoza 2011. i od 1. do 30. rujna 2011., kao i u razdoblju od 1. do 7. listopada 2011.,

- da izvješće o bolovanju (tzv. doznaku) za mjesec kolovoz 2011., a niti novu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, tužiteljica nije mogla dobiti od svoje liječnice primarne zdravstvene zaštite dr. V. K., jer se liječnica nalazila na godišnjem odmoru o čemu je tužiteljica obavijestila tuženicu SMS porukom, te da je ishodila doznaku za bolovanje za mjesec kolovoz 2011. dana 12. rujna 2011.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer činjenica da je tužiteljica donijela doznake za bolovanje za kolovoz 2011. svega nekoliko dana nakon isteka uobičajenog roka u kojem je to činila ranije, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu budući je tužiteljica te doznake za bolovanje ishodila sa zakašnjenjem iz razloga što je njezina liječnica u to vrijeme bila na godišnjem odmoru, a istima je naknadno opravdala svoj izostanak.

Stoga, prvostupanjski sud djelomičnom presudom prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. rujna 2011., da radni odnos tužiteljice kod tuženice nije prestao 6. rujna 2011. te određuje sudski raskid ugovora o radu tužiteljici sklopljenog na neodređeno vrijeme, s danom 15. prosinca 2011.

Nižestupanjskim presudama materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Prema odredbi čl. 77. (st. 1) radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od 3 dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju (st. 2) ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovog članka (st. 3) ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovog članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije 3 dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, te imajući na umu odredbe čl. 77. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 - pročišćeni tekst, 137/04, 68/05 i 149/09 – dalje: ZR) pravilno su i po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi zaključili da ponašanje tužiteljice u okolnostima konkretnog slučaja nema značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te su za svoje odluke naveli jasne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi pozivom na odredbu čl. 108. ZR utvrdili da je predmetni otkaz nedopušten, te primjenom odredbe čl. 117. ZR odredili sudski raskid ugovora o radu tužiteljice s danom 15. prosinca 2011.

Revizijski prigovori činjenične naravi, te oni kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi, u smislu odredbe čl. 385. ZPP nisu dopušteni razlozi za podnošenje revizije.

Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 10. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.