Revr-117/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sessa, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz I., M. B. iz M., D. B. iz V., S. B. iz B., G. B. iz V., Đ. B. iz P., D. B. iz V., Z. F. iz I., H. H. iz J., H. I. iz T., K. K. iz V., Z. L. iz O., D. P. iz M., N. P. iz V., T. R.-S. iz V., I. S. iz V., J. Š. iz V., D. V. iz V., D. V. iz V., Z. V. iz S., i M. Z. iz V., svi zastupani po Odvjetničkom društvu O., R. i S. iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u V., radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa s osnova prekovremenog rada, odlučujući o reviziji tužitelja protiv - presude Županijskog suda u Vukovaru posl. broj Gž- 2485/08-2 od 6. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-1298/08-5 od 11. rujna 2008., u sjednici održanoj 1. travnja 2009.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-117/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Među strankama nije sporno da tužiteljima temeljem čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ 92/94 - dalje KU) pripada pravo na naknadu za obavljeni prekovremeni rad.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 117/09-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sessa, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz I., M. B. iz M., D. B. iz V., S. B. iz B., G. B. iz V., Đ. B. iz P., D. B. iz V., Z. F. iz I., H. H. iz J., H. I. iz T., K. K. iz V., Z. L. iz O., D. P. iz M., N. P. iz V., T. R.-S. iz V., I. S. iz V., J. Š. iz V., D. V. iz V., D. V. iz V., Z. V. iz S., i M. Z. iz V., svi zastupani po Odvjetničkom društvu O., R. i S. iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u V., radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa s osnova prekovremenog rada, odlučujući o reviziji tužitelja protiv - presude Županijskog suda u Vukovaru posl. broj Gž- 2485/08-2 od 6. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-1298/08-5 od 11. rujna 2008., u sjednici održanoj 1. travnja 2009.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. broj Gž-2485/08-2 od 6. studenoga 2008. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. broj P-1298/08-5 od 11. rujna 2008. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I./ Odbijaju se tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za obveze Ministarstva pravosuđa unutarnjih poslova RH da isplati tužiteljima pod red.br. 1 do 16. po osnovi prekovremenog rada za mjesec lipanj 2004.g. svakome ponaosob novčani iznos od 1.123,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 15% koja teče na taj iznos od 16.07.2004.g. do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. pa nadalje do isplate po stopi od 14% godišnje a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanu za 5% poena do isplate, kao i naknaditi im ovom parnicom prouzročene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanu za 5% poena, koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe“, kao neosnovanim.
II./ Tužitelji su dužni solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu članka 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku izjavljuju tužitelji navodeći da o spornom pravnom pitanju postoje različite odluke Županijskog suda u Vukovaru potkrepljujući tvrdnju odlukom istog suda posl. broj Gž-2484/08 od 3. studenoga 2008.
Sporno pravno pitanje o kojem su izrečena dva suprotna pravna stajališta u pobijanoj odluci i gore citiranoj odluci istog drugostupanjskog suda odnosi se na pitanje početka tijeka zastare potraživanja tužitelja s naslova prekovremenog rada te počinje li zastara teći za primanja radnika s naslova plaće od dana faktične isplate plaće ili od dana dospijeća plaće kako je to uređeno Zakonom o radi ili Kolektivnim ugovorom.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je osnovana.
U ovom postupku tužitelji potražuju od tužene isplatu po 1.123,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2004. do isplate na ime prekovremenog rada obavljenog u lipnju 2004.
Među strankama nije sporno da tužiteljima temeljem čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ 92/94 - dalje KU) pripada pravo na naknadu za obavljeni prekovremeni rad.
Također u ovoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljima 2. srpnja 2004. isplaćena plaća za lipanj 2004.
Tužitelji su se radi pokušaja mirnog rješenja spora obratili Državnom odvjetništvu u smislu članka 186.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07, 84/08 - dalje ZPP) 10. srpnja 2004.
Kolektivni ugovor ne sadrži posebne odredbe kojima bi se na drugačiji način od onog određenog Zakonom o radu („Narodne novine“ 38/95, 54/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03 i 137/04 - pročišćeni tekst – dalje ZR) uređivalo pitane trenutka dospijeća plaće.
Stoga na pitanje kada dospijeva obveza poslodavca isplatiti plaću radniku odgovor daje članak 90. ZR kojim je propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (st.1.) i to ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u narednom mjesecu (st.4.).
Sukladno odredbi članka 92. ZR-a i naknada za prekovremeni rad smatra se plaćom.
Odredbom čl. 138. ZR-a potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine. Zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze dužnika. Dakle, zastara ne može početi teći prije nego što je potraživanje tužitelja dospjelo.
Prema citiranoj odredbi čl. 90. st. 4. ZR-a potraživanje plaće za rad obavljen prethodnog mjeseca dospijeva petnaestog u mjesecu jer prije tog dana radnik ne može tražiti ispunjenje obveze.
Prema tome, po shvaćanju ovog revizijskog suda neovisno o tome što je poslodavac faktično izvršio isplatu plaće prije njezinog dospijeća, zastara potraživanje neisplaćenog dijela plaće počinje teći u ovom slučaju sukladno odredbi čl. 90. st. 4. ZR (jer kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno) prvog dana nakon dana dospijeća, dakle od 16. srpnja 2004.
Kako su se tužitelji obratili državnom odvjetništvu radi pokušaja mirnog rješenja spora 10. srpnja 2007. dakle prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 16. srpnja 2004. to potraživanje tužitelja nije zastarjelo kako to pogrešno smatra sud drugog stupnja.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali činjenice vezane za osnovanost i visinu potraživanja pa je stoga temeljem čl. 395. st. 2. valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti presude sudova nižeg stupnja te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Zbog gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 1. travnja 2009.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.