Legislator Case Law & Legislation
Rev-863/1995-2 AI generated

Rev-863/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-863/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj tužitelja D.K. iz R., B.S. …, zastupanog po punomoćniku M.Š. i Z.V., odvjetnicima iz R., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske Zagreb, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 21. prosinca 1994. godine br. Gž-1066/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. travnja 1994. godine br. P-3397/93, u sjednici održanoj dana 21. rujna 1999. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-863/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravni osnov za dosudu naknade štete proizlazi iz odredbe čl. 532. st. 1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 34/93) prema kojoj odredbi pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 863/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj tužitelja D.K. iz R., B.S. …, zastupanog po punomoćniku M.Š. i Z.V., odvjetnicima iz R., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske Zagreb, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 21. prosinca 1994. godine br. Gž-1066/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. travnja 1994. godine br. P-3397/93, u sjednici održanoj dana 21. rujna 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično revizija tužitelja te se presude Županijskog suda u Rijeci od 21. prosinca 1994. godine br. Gž-1066/94 i Općinskog suda u Rijeci od 18. travnja 1994. godine br. P-3397/93 preinačuju i sudi:

Tuženica je dužna tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 7.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počam od 18. travnja 1994. godine do isplate.

Nalaže se tuženici da tužitelju na ime troškova revizije plati iznos od 235,00 kn, u roku 15 dana. U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženica je obvezna tužitelju isplatiti iznos od 11.500,00 kn (11,500.000 HRD) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.922,50 kn (1,922.500 HRD), dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva od 28.500,00 kn (28,500.000 HRD).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i u cijelosti potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to u dijelu kojim je odbijen s tužbenim zahtjevom s prijedlogom da se preinače pobijane presude i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj bio pritvoren od 27. listopada 1992. do 28. siječnja 1993. godine dakle ukupno tri mjeseca, jer je protiv tužitelja vođena istraga zbog sumnje da je u saučesništvu s još trojicom počinio krivično djelo razbojništva,

- da je nadležni državni odvjetnik odustao od daljnjeg krivičnog gonjenja.

Pravni osnov za dosudu naknade štete proizlazi iz odredbe čl. 532. st. 1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 34/93) prema kojoj odredbi pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena.

Visina naknade štete zbog duševnih bolova uslijed povrede ugleda časti i slobode utvrđuje se temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - ZOO) imajući u vidu sve štetne posljedice neosnovanog lišavanja slobode vezane uz ličnost oštećenog. Imajući u vidu da je oštećeni rođen 1971. godine, dakle u času pritvaranja imao je nepunu 21. godinu, da je u pritvoru proveo tri mjeseca, da je tužitelju to bio prvi susret s represivnim odredbama u postupku provođenja istrage, i to za krivično djelo razbojništva, te da je to sve kod tužitelja izazvalo trajno neraspoloženje i depresivnost tim više što je on osjetio i prezir okoline, ovaj sud nalazi da je primjerena naknada za pretrpljene duševne boli u konkretnom slučaju 18.500,00 kn.

Kako su dakle nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu iz čl. 200. ZOO dosudivši niži iznos naknade od gore navedene, valjalo je preinačiti nižestupanjske presude u dijelu kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom i dosuditi daljnji iznos od 7.000,00 kn temeljem odredbe čl. 295. st. 1. ZPP.

U preostalom dijelu, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku (trošku revizije) temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP.

U Zagrebu, 21. rujna 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.