Croatian Supreme Court dismisses appeals against detention extension for repeat drug offenders based on recidivism risk.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants against the first-instance court's decision to extend their pre-trial detention. The defendants argued for release or alternative measures like bail, citing their confession, marriage, and the severity of their sentences. The court rejected these claims, emphasizing the defendants' status as repeat offenders and the high risk of reoffending, which justified continued detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedArticle 102 of the Criminal Procedure Act; Article 90 of the Criminal Procedure Act; Article 398 of the Criminal Procedure Act; When a defendant poses a significant risk of reoffending due to prior convictions and specific criminal behavior, pre-trial detention remains justified despite arguments for alternative measures or release.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 386/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama optuženika D. K. i optuženog D. L., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. lipnja 2008. godine broj K-27/08 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 1. srpnja 2008. godine,
r i j e š i o j e:
Žalbe optuženika D. K. i optuženika D. L. odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optuženik D. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ) te iz članka 173. stavak 5. i 6. KZ-a, a optuženi D. L. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, također zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ-a i iz članka 173. stavak 1. KZ-a, produljen je pritvor protiv optuženika D. K. i D. L. na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik D. K. putem braniteljice Ž. R., odvjetnice iz O. te predlaže ukidanje pritvora uz eventualno određivanje zakonskog jamstva, mjera opreza ili kućnog pritvora. Žalbu je podnio i optuženik D. L. putem branitelja N. R., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., također s prijedlogom da se uvaži njegova žalba te pobijano rješenje ukine i da se optuženog D. L. pusti na slobodu.
II Kž 386/08-3
Žalbe nisu osnovane.
Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženika D. K. i optuženika D. L. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.
Naime, optuženi D. K. nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, jer je tijekom veljače i 2. ožujka 2008. godine u tri navrata za sebe i prijatelje od optuženog D. L. kupovao tablete opojne droge „ecstazy“ u ukupnoj količini 290 komada (100 komada za iznos 1.500,00 kuna, 98 komada za iznos 1.800,00 kuna i 92 komada za iznos 1.800,00 kuna) te da je u restoranu gdje je zaposlen kao konobar radi daljnje prodaje držao 9 komada navedene opojne droge, kao i da je u svojoj kući sačinio jednu cigaretu opojne droge marihuana i dao je na uživanje trojici poznanika, čime je počinio kaznena djela iz članka 173. stavak 2. KZ-a i iz članka 173. stavak 5. i 6. KZ-a. Optuženi D. L. je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, jer je tijekom veljače 2008. godine u tri navrata prodao opojnu drogu „ecstazy“, kao i iz razloga jer je radi vlastite konzumacije u svojoj kući držao 0,1 gram opojne droge marihuana, čime je počinio kaznena djela iz članka 173. stavak 2. KZ-a i iz članka 173. stavak 1. KZ-a.
Nadalje, iz izvoda iz kaznene evidencije za optuženog D. K. (listovi 314 i 315 spisa) vidljivo je da je isti do sada u tri navrata pravomoćno osuđivan. Osim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, dakle, istovrsnog kaznenog djela, osuđivan je i zbog kaznenog djela protiv imovine. Prema tome, osuđivan je zbog djela kojem je, kao i predmetnom kaznenom djelu, cilj stjecanje materijalne koristi. Prema vlastitim navodima, optuženi D. K. je i konzument opojnih droga. Također je iz iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog D. L. (list 332 spisa) vidljivo da se radi o specijalnom povratniku. Naime, i on je već osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga. Navedene okolnosti upućuju na zaključak da dosadašnji život ovih optuženika nije bio usklađen sa zakonima. Osim toga, brojnost radnji zbog kojih su nepravomoćno osuđeni, kao i broj pojedinačnih kupnji, odnosno prodaja koje su obavili, količina opojne droge te činjenica da je kod optuženog D. L. pronađena vaga na kojoj su toksikološkim vještačenjem utvrđeni tragovi tri vrste opojnih droga, ukazuju na upornost optuženika u kriminalnom ponašanju.
Budući da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik D. K. i optuženik D. L. boravkom na slobodi ponovili isto ili istovrsno kazneno djelo, to je i po ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, opravdana daljnja primjena mjere pritvora po zakonskoj osnovi iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.
Žalbeni navodi optuženog D. K. kojima pobija ovu pritvorsku osnovu tvrdnjama da je priznao kaznena djela i time doprinio otkrivanju djela i sudionika, da je dosadašnji boravak u pritvoru da njega djelovao na način da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, zatim skorim sklapanjem braka, visinom izrečene kazne te isticanjem dosadašnje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, ne dovode u pitanje značaj navedenih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, osobito
II Kž 386/08-3
kada se ima na umu da se radi o višestrukom povratniku. Stoga ove okolnosti ne dovode u pitanje niti pravilnost pobijane odluke.
Što se tiče prijedloga u žalbi optuženog D. K. da se mjera pritvora zamijeni jamstvom, mjerama opreza ili kućnim pritvorom, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, niti jednom od mjera opreza predviđenih u članku 90. ZKP-a, kao niti kućnim pritvorom, ne bi se u konkretnoj situaciji postigla svrha koja je postignuta mjerom pritvora, imajući na umu opisanu opasnost od ponavljanja djela. Što se tiče jamstva, isto se određuje u situaciji kada je utvrđena opasnost od bijega, dakle, kao zamjena za pritvor određen na temelju članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a.
Niti žalbeni navodi obojice optuženika koji se odnose na načelo razmjernosti, dosadašnjim boravkom u pritvoru optuženog D. K. u trajanju 3 (tri) mjeseca i 28 (dvadesetosam) dana, odnosno optuženog D. L. u trajanju 3 (tri) mjeseca i 25 (dvadesetpet) dana, nije ugroženo. Naime, pri ocjeni ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela zbog kojih su optuženi D. K. i optuženi D. L. nepravomoćno osuđeni, kao i kazne u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, odnosno 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca koje su im izrečene za ta djela.
U odnosu na žalbene navode optuženika D. L. u kojima analizira dokaze provedene tijekom dokaznog postupka te isticanje načela nedužnosti, valja navesti da prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, sud drugog stupnja nema ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja i provedenih dokaza u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti optuženika. Osim toga, kao pretpostavka za pritvor dovoljan je relevantan stupanj osnovane sumnje koja proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu, odnosno iz nepravomoćne presude.
Slijedom navedenog, a na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 1. srpnja 2008.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
Ante Potrebica, v.r.