Revr-100/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-100/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini, Tome Gložinića i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz I., zastupanog po M. P., odvjetniku u I., protiv tuženika D. s.s. R., zastupanog po M. Z., odvjetniku u R., radi isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 24, svibnja 2002. broj Gž – 711/02-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 11. rujna 2001. broj P – 393/01-17, u sjednici vijeća održanoj 02. travnja 2003,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja I. P. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Imotskom od 11. rujna 2001. broj P - 393/01-17 odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za isplatu plaće za razdoblje od 1. studenog 1996. do 30. travnja 2001. u ukupnom iznosu od 77.310,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa do plateža.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 24. svibnja 2002. broj Gž – 711/02 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju ne navodeći revizijske razloge iz članka 385. st. 1. ZPP-a, ali se iz sadržaja revizije razabire da je podnijeta zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Primjerak pravovremene i potpune revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Za dopuštenost revizije prema odredbi članka 382. st. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora, koja u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

Kako tužitelj tužbom traži isplatu u ukupnom iznosu od 77.310,00 kuna, dakle vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kuna, te kako su nižestupanjske presude donijete 11. rujna 2001, odnosno 24. svibnja 2002, dakle nakon 6. studenog 1999, kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, to primjenom odredbe članka 10. st.

3. istog Zakona, revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 392. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 02. travnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.