Gž-2899/2011-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

P O Ž E G A

Gž-2899/2011-2

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Đurin, odvjetnici iz Nove Gradiške, protiv tuženika JADRANSKO OSIGURANJE d.d., Podružnica Osijek, Drinska 123, zastupanog po odvjetnicima iz OD Grgić & partneri iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-401/10-19 od 16. lipnja 2011. godine, dana 20. prosinca 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba tuženika Jadransko osiguranje d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-401/10-19 od 16. lipnja 2011. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu (stavak I. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (stavak III. izreke), i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Jadransko osiguranje d.d., Podružnica Osijek, Drinska 123, da tužiteljici RN iz [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 8.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, počev od 23. lipnja 2010. pa do isplate, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u iznosu od 1.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, počev od 16. lipnja 2011. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime neimovinske štete, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na glavnicu od 1.400,00 kuna na ime imovinske štete, i to za razdoblje od 23. lipnja 2010. do 15. lipnja 2011. godine.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.146,14 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od 11.900,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u stavku I. izreke, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.334,00 kn, sve u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena. Istom presudom tužiteljica je oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.

Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je predložio da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ili da se ista presuda u tom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

Iako osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP) kada nije obrazložio odluku o zateznim kamatama na neimovinsku i imovinsku štetu, ovaj sud je temeljem čl. 373.a ZPP-a djelomično potvrdio, a djelomično preinačio pobijanu presudu iz razloga što je prema stanju spisa bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

Tuženik u žalbi, prije svega, prigovara neimovinskoj šteti kao previsoko utvrđenoj i dosuđenoj.

Prvostupanjski sud je visinu neimovinske štete utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Zorana Jukića i dr. Marcela Marcikića, te je u cijelosti poklonio vjeru iskazu vještaka dr. Marcela Marcikića, a iskazu vještaka dr. Zorana Jukića nije poklonio vjeru samo u dijelu u kojem je isti naveo da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje opće životne aktivnosti od 5%, s tim da stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka dr. Marcela Marcikića.

U postupku je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila udarac u desno koljeno, u desnu natkoljenicu, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, ogrebotine desnog koljena i udarac u prsište, te da se radi o lakšoj tjelesnoj ozlijedi, a zbog kojih ozljeda je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 30 dana, zatim da je pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, slabog intenziteta u trajanju od 45 dana, kao i da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz vremenski period od 30 dana, a da joj je na ime korištenja prijevoza za odlazak na liječničke kontrole bio potreban iznos od 500,00 kn.

Djelomično je osnovana žalba tuženika u dijelu kojim je dosuđena neimovinska šteta jer je prvostupanjski sud utvrđenjem naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 10.500,00 kn precijenio značenje povrijeđenog dobra, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Naime, obzirom na sve okolnosti slučaja o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju za pretrpljenu neimovinsku štetu predstavlja iznos od 8.000,00 kn, zbog čega je valjalo pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti, s tim da je prvostupanjski sud pravilno na tu štetu dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a.

Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu glavnicu na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

Naime, u konkretnom slučaju se radi o imovinskoj šteti čiju je visinu prvostupanjski sud utvrdio prema slobodnoj ocijeni u smislu odredbe članka 223. ZPP-a, a u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa zatezne kamate na tako utvrđenu štetu pripadaju od presuđenja do isplate, zbog čega je valjalo pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i dosuditi zatezne kamate od 16. lipnja 2011. pa do isplate, a u preostalom dijelu odbiti tužiteljicu s tim zahtjevom.

Obzirom da je ovaj sud djelomično uvažio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je dosudio tužiteljici ukupan iznos od 9.400,00 kn, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, a obzirom na uspjeh stranaka u parnici, imajući pri tome u vidu da tuženik osnovano žalbenim navodima ističe da su tužiteljici pogrešno priznati troškovi konferencije sa strankom i troškovi razmatranja spisa u ukupnom iznosu od 750,00 kn. Naime, tužiteljica u smislu Tbr.31 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN148/09) nije navela sudionike održavanja konferencije i činjenična i pravna pitanja o kojima se raspravljalo, niti kada je ista održana, kao niti zbog čega je trebala razmotriti spis i u kojem postupku, tako da tužiteljici za vrijeme VPS-a od 12.000,00 kn pripada iznos od 4.600,50 kn, a za vrijeme VPS-a od 17.000,00 kn iznos od 3.075,00 kn, te troškovi vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn, a tuženiku za vrijeme VPS-a od 12.000,00 kn pripada iznos od 2.000,00 kn, a za vrijeme VPS-a od 17.000,00 kn iznos od 1.230,00 kn, te troškovi vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe od 800,00 kn.

Kako je tužiteljica za vrijeme VPS-a od 12.000,00 kn u postupku uspjela u omjeru od 78%, a tuženik u omjeru od 22%, valjalo je tužiteljici obzirom na postignuti uspjeh priznati iznos od 3.588,39 kn, a tuženiku iznos od 440,00 kn. Za vrijeme VPS-a od 17.000,00 kn tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 55%, a tuženik u omjeru od 45%, pa je valjalo tužiteljici obzirom na postignuti uspjeh priznati iznos od 1.691,25 kn, a tuženiku iznos od 553,50 kn, te tužiteljici u cijelosti troškove vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn, a tuženiku u cijelosti troškove vještačenja u iznosu od 1.200,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe od 800,00 kn, te djelomično troškove sastava žalbe u iznosu od 340,00 kn.

Dakle, tužiteljici pripadaju ukupni troškovi u iznosu od 6.479,64 kn, a tuženiku u iznosu od 3.333,50 kn, te je nakon izvršenog prijeboja valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici iznos od 3.146,14 kn.

Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, na dan 20. prosinca 2013. godine

Odluku izradila:

Đurđica Trgovčić,

viši sudski savjetnik

Sudac:

Branimir Miljević