Gž-6/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.M. pok. J. iz S., koga zastupa N.J., odvjetnica u S., protiv tuženika GP "P. " iz S., radi zaštite zbog nezakonite radnje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Okružnog suda u Splitu br. R-42/92 od 27. studenog 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 1993. godine,
Legislator headnote
AI generatedGž-6/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 67. Zakona o upravnim sporovima, postupak za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i gradjanina, ukoliko je takova sloboda ili pravo povrijedjeno nezakonitom radnjom službene osobe i tijelima državne vlasti ili ovlaštene osobe u poduzećima i drugim pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zaštita, pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje. U pravu je sud prvog stupnja kada smatra tužbeni zahtjev neosnovanim i zato što Ustavom Republike Hrvatske nije radniku zajamčeno pravo na dobivanje stana, stjecanje stanarskog prava, i zato što je odredbom čl. 88. Zakona o stambenim odnosima inače regulirana sudska zaštita za slučaj povrede radnikovih prava.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž 6/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.M. pok. J. iz S., koga zastupa N.J., odvjetnica u S., protiv tuženika GP "P. " iz S., radi zaštite zbog nezakonite radnje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Okružnog suda u Splitu br. R-42/92 od 27. studenog 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 1993. godine,
p r e s u d i o j e :
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrdjuje presuda Okružnog suda u Splitu br. R-42/92 od 27. studenog 1992. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom Okružnog suda u Splitu br. R-42/92 od 27. studenog 1992. godine tužitelj je odbijen sa zahtjevom da je tuženik dužan u roku od tri dana i pod prijetnjom izvršenja na temelju raspisanog natječaja za dodjelu stanova od 8. travnja 1991. godine donijeti listu o raspodjeli stanova koji se nalaze u stambenoj naselju "D. d. " u S. u objektu i sa stanovima pobliže odredjenim u izreci te odluke.
Protiv te presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se pobijana presuda preinači i tužbenom zahtjevu udovolji. Tužitelj posebno navodi da je pravo na dodjelu stana stekao ranije kada je po tada važećem Ustavu bilo predvidjeno pravo na dodjelu stana.
Žalba nije osnovana.
Prema odredbi čl. 67. Zakona o upravnim sporovima, postupak za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i gradjanina, ukoliko je takova sloboda ili pravo povrijedjeno nezakonitom radnjom službene osobe i tijelima državne vlasti ili ovlaštene osobe u poduzećima i drugim pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zaštita, pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje. U pravu je sud prvog stupnja kada smatra tužbeni zahtjev neosnovanim i zato što Ustavom Republike Hrvatske nije radniku zajamčeno pravo na dobivanje stana, stjecanje stanarskog prava, i zato što je odredbom čl. 88. Zakona o stambenim odnosima inače regulirana sudska zaštita za slučaj povrede radnikovih prava.
Nije u pravu tužitelj kada se poziva na primjenu ranijeg Ustava. Ovaj je postupak pokrenut i sudska odluka donesena za vrijeme važenja Ustava Republike Hrvatske, pa se i ovakova zaštita može ostvarivati samo u odnosu na tim Ustavom zajamčena prava i slobode čovjeka i gradjanina. Tužba se ne podnosi radi sankcioniranja nekog ranije postojećeg stanja, nego radi pružanja odredjene vrste zaštite, zabrane obavljanja radnje, ovdje propuštanja npr. (arg. iz odredbe čl. 69. istog zakona, prema kojoj se tužba podnosi dok radnja traje), dakle, zaštite prava koje je važećim Ustavom zajamčeno. Odlučeno je stoga kao u izreci.
U Zagrebu, 1. travnja 1993.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković v.r.