II Kž-100/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 100/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i mr. sc. Branka Brkića, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 20. prosinca 2012. broj K-35/11, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 1. ožujka 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi M. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (,,Narodne novine“ broj 31/93., dalje u tekstu: OKZ RH) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, produljen je pritvor protiv optuženog M. M. iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. M. putem branitelja T. F., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku, iako iz obrazloženja žalbe proizlazi da isključivo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje te pritvor protiv optuženika ukine, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. ZKP/97. S obzirom na to da je za svoju odluku dao jasne, valjane i detaljne razloge, bez proturječja, neosnovani su žalbeni prigovori kojima se samo paušalno ističe da u pobijanom rešenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

II Kž 100/13-4

S pravom prvostupanjski sud opravdanost daljnje primjene mjere pritvora iz citirane osnove nalazi u tome što je optuženik od početka predmetnog kaznenog postupka, još tijekom istrage, bio nedostupan tijelima kaznenog progona, zbog čega je protiv njega rješenjem Okružnog suda u Osijeku 9. ožujka 1993. broj Kio-86/93 određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. ZKP/97, a potom i izdan nalog za raspisivanje međunarodne tjeralice. Na temelju navedene tjeralice optuženik je uhićen u Republici Francuskoj tek 31. siječnja 2011. kada mu je određen ekstradicijski pritvor, nakon čega je Republici Hrvatskoj izručen 2. rujna 2011.

Slijedom iznesenog, uz činjenicu da je optuženik preuzeo francusko državljanstvo …. te da je prema vlastitom iskazivanju Francuz, državljanin Republike Francuske, gdje i boravi te se koristi drugim osobnim podacima, a ovdje je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, i po ocjeni ovog suda, sve izložene okolnosti i nadalje predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti na strani optuženika da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao pobjeći, posebice motiviran visinom izrečene kazne zatvora. Stoga je primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. ZKP/97 i nadalje nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega.

Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim navodima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti. Naime, po ocjeni ovog suda, dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru, s obzirom na razmjer između težine kaznenog djela za koje je optuženik ovdje nepravomoćno proglašen krivim, visinu kazne na koju je osuđen, te nužnosti potrebe određivanja i trajanja pritvora za ostvarenje njegove svrhe, načelo razmjernosti nije ugroženo.

Imajući na umu značaj izloženih okolnosti, ni žalbeni navodi kojima optuženik upire na činjenicu da, unatoč vlastitom iskazivanju, ima državljanstvo i Republike Hrvatske te da je vezan za područje Republike Hrvatske rodbinski, gdje mu je i prijavljeno prebivalište, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

Budući da ni ostalim žalbenim navodima kojima optuženik u suštini ističe da nije znao niti mogao znati da se protiv njega vodi predmetni kazneni postupak zbog čega nije niti bio u bijegu, nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti je ovaj sud ispitujući prvostupanjsku odluku sukladno odredbi članka 398. stavka 4. ZKP/97 utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavka 3. ZKP/97 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 1. ožujka 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.