Supreme Court allows appeal as timely, ruling personal service required for guardian's representative.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the County Court's dismissal of an appeal as untimely, ordering the case to be retried. The court found the lower court erred by treating the temporary guardian as the proper recipient of the judgment instead of the appellant personally. Since the appellant had actively participated and provided a valid address, the appeal was timely served to her, making the lower court's dismissal legally incorrect.
Legislator headnote
AI generatedčl. 142. st. 1. ZPP; čl. 348. st. 1. ZPP; čl. 85. st. 2. ZPP: When a party with a temporary guardian has actively participated in proceedings and provided a valid address, the judgment must be served personally to the party, and the appeal period begins from that personal service, not from service to the guardian.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz-145/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, dr. Ivana Kaladića i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. iz K., protiv tuženika M. M., nepoznatog boravišta, zastupanog po staratelju za poseban slučaj D. P., odvjetniku u K. i V. M. iz K., koju zastupaju Odvjetničko društvo R. i dr. iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 16. ožujka 2000. godine broj DOG-58/2000 protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 1. prosinca 1999. godine broj Gž-1096/99, u sjednici održanoj 20. studenog 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 1. prosinca 1999. godine broj Gž- 1096/99.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 1. prosinca 1999. godine broj Gž-1096/99 odbačena je žalba drugotuženice V.M. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 2. ožujka 1993. godine broj P-696/92 kao nepravovremena.
Protiv navedenog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) i predlaže preinačenje pobijanog rješenja na način da se utvrdi da je žalba drugotuženice V.M. pravovremena te da se uputi cijeli predmet na rješavanje Županijskom sudu u Karlovcu, odnosno podredno da pobijano rješenje ukine te prema potrebi vrati na ponovni postupak. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Prema odredbi čl. 142. ZPP, tužba, platni nalog, izvanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba dostavit će se osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku.
Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je Općinski sud u Karlovcu prvostupanjsku presudu od 2. ožujka 1993. godine broj P-696/92 uredno dostavio tuženici na njezin zahtjev dana 28. lipnja 1999. godine pa kada je navedena tuženica žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela 12. srpnja 1999. godine tada je ista podnesena u roku od 15 dana (čl. 348. ZPP), pa ista nije bila nepravovremena kako to pogrešno cijeni drugostupanjski sud. Člankom 138. st. 1. ZPP propisano je da kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno. Člankom 85. st. 2. ZPP privremeni zastupnik, a tako i staratelj sa poseban slučaj vrši prava i obveze zastupnika sve dok se tuženik, ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom. Kada se tuženica, kojoj je postavljen staratelj za poseban slučaj pojavila na sudu dana 20. srpnja 1992. godine i označila adresu stanovanja koju je ponovila i u podnesku od 31. kolovoza 1992. godine te kada je dostava poziva za istu za ročište 2. ožujka 1993. godine uredno iskazana na navedenoj adresi, tada u smislu čl. 85. st. 2. ZPP nije postojalo ovlaštenje staratelja za poseban slučaj da i dalje zastupa tuženicu u parnici.
Zbog navedenog je presudu trebalo dostaviti tuženici osobno u smislu čl. 142. st. 1. ZPP te se početak roka za žalbu u smislu čl. 348. st. 1. ZPP ima računati od dostave prijepisa presude tuženici, a ne privremenom staratelju.
Kraj činjenice da je V.M. aktivno sudjelovala u prvostupanjskom postupku i obavijestila sud o adresi svog prebivališta na koju je uredno primala pozive i pojavljivala se u postupku pa nije bilo nikakvog razloga da joj se i presuda ne dostavi osobno na istu adresu.
Zbog navedenog nije bilo mjesta odbačaju žalbe tuženice kao nepravovremene, te je riješeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 408. u svezi odredbe čl. 399. ZPP.
U Zagrebu, 20. studenog 2002. godine.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.