Rev-2643/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2643/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi naknade neimovinske štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Virovitici poslovni broj Gž-116/2011-2 od 7. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-176/10-11 od 15. rujna 2010., 2. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja Z. R.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo … i Ministarstvo …, da tužitelju Z. R., iz S., isplati na ime nematerijalne štete iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 14% a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 5.250,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi-osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava-trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz navoda revizije razvidno je da tužitelj nije niti određeno postavio procesnopravno ili materijalnopravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a time nije niti dao razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pritom valja naglasiti da se pitanje primjene čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ne može smatrati pitanjem u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Stoga je revizija nedopuštena jer ne postoji određeno navedeni okvir unutar kojeg bi ovaj sud ispitivao revizijom pobijanu presudu s obzirom na to da se u slučaju izjavljivanja tzv. izvanredne revizije (čl. 382. st. 2. ZPP-a) ispitivanje ograničava samo na onaj dio presude koji se pobija revizijom i samo unutar postavljenog procesnopravnog ili materijalnopravnog pitanja.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbaciti.

Zagreb, 2. rujna 2015.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.