Legislator Case Law & Legislation
II Kž-373/1994-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against detention order citing flight risk and recidivism.

Case Number II Kž-373/1994-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a detention order issued by the Military Court. The appellant argued for release, but the court found legal grounds for continued detention under the Criminal Procedure Act due to the risk of flight and danger of reoffending. The court emphasized the appellant's prior conviction and conscious evasion of authorities as key factors justifying the restriction of liberty.

Legislator headnote

AI generated

čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP; čl. 385. st. 3. ZKP: Detention may be lawfully extended when specific circumstances indicate a risk of flight or a danger of committing further crimes, outweighing the appellant's personal circumstances.

Keywords

AI generated
criminal detention order risk of flight danger of reoffending Criminal Procedure Act supreme court appeal recidivism evidence restriction of liberty

Cited Legislation

AI generated
čl. 12. st. 3. Uredbe o primjeni ZKP u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 12. st. 3. Uredbe o primjeni ZKP u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, produljen je pritvor protiv opt.
čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP
iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega i opt.
čl. 385. st. 3. ZKP
Kako se navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 373/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Đ.M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi opt. Đ.M. podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 18. studenog 1994. br. Kv-313/94 (K-12/94), u sjednici održanoj 2. prosinca 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. Đ.M. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 12. st. 3. Uredbe o primjeni ZKP u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, produljen je pritvor protiv opt. Đ.M. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega i opt. J.Ž. vodi zbog krivičnih djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se opt. Đ.M. po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u odnosu na žalitelja i dalje postoje zakonski osnovi za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Naime, kao što je već istaknuto u ranijim odlukama ovog suda, optuženik je lišen slobode nakon dulje potrage i tek na temelju izdane tjeralice, s obzirom da nije prebivao na adresi na kojoj je prijavljen. Kada se pri tome uzme u obzir da je optuženik, angažirajući branitelja, bio svjestan da je u tijeku protiv njega krivični postupak, a usprkos tome je želio ostati sudu nedostupan, očigledno proizlazi da postoje takove osobite okolnosti koje sada, u slučaju puštanja optuženika na slobodu, upućuju na opasnost od njegovog bijega, pa je č. 1. ZKP, neophodan.

pritvor, s osnove iz čl. 182. st. 2. to

Isto tako, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja krivičnog djela temelji se na činjenici da je optuženik terećen zbog dva teška krivična djela razbojništva, od kojih je jedno počinjeno u grupi i uz prijetnju vatrenim oružjem, pa s obzirom na pokazanu upornost pri izvršenju djela i činjenicu da je optuženik već osuđivan zbog istovrsnog krivičnog djela, a sada je u tijeku protiv njega i postupak pred Općinskim sudom u Samoboru, očigledno proizlazi da u situaciji kada optuženik nema stalnih izvora prihoda, postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on na slobodi, u cilju stjecanja sredstava za život, mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Netočna je tvrdnja žalbe da optuženik nije osuđivan zbog istovrsnog krivičnog djela, budući

da prema podacima iz KE (list 48 spisa) proizlazi da je 1979. godine osuđen zbog krivičnog djela teške krađe iz čl. 166. st. 1. KZ Slovenije na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Što se tiče ostalih u žalbi istaknutih okolnosti, a to su da je optuženik podnio zahtjev za prijem u hrvatsko državljanstvo, da je samohrani otac dvoje maloljetne djece, te da pritvor protiv njega neopravdano dugo traje, to nisu okolnosti takove prirode da bi relevantno utjecale na procjenu osnovanosti pritvora.

Kako se navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. prosinca 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)