Rev-1832/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1832/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.K. iz R., J.P. K. …, koga zastupa M.O., odvjetnik u R., protiv tuženika Republike Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava P., koje zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 8. ožujka 1995. br. Gž 245/95, kojm je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 14. prosinca 1994. br. P 1619/94, u sjednici održanoj dana 5. rujna 1995.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom da se ponište presude tuženika br. Ds.8/94 od 24. veljače 1994. i br. Ds-II-66/94 od 18. travnja 1994. godine te da je tuženik dužan vratiti tužitelja na posao i naknaditi mu parnični trošak, te je obvezan tužitelj da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) i pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši preinačenje pobijanih presuda ili njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 390. ZPP primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Izreke pobijanih presuda su razumljive, nisu proturječne same sebi niti razlozima o odlučnim činjenicama navedenima u obrazloženju a niti postoje drugi nedostaci zbog kojih ih ne bi bilo moguće ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident.

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. istoga zakona na koju ovaj sud, temeljem odredbe čl. 386. istoga zakona pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da se kao nezakonite ponište presude disciplinskih sudova tuženika kojima mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa jer je proglašen krivim za težu povredu radne discipline. Tu povredu da je počinio na način što je dana 20. siječnja 1994. godine, izvan službe, u Karlovcu, preinačio uvjerenje o položenom vozačkom ispitu "B" kategorije koje je glasilo na ime njegovog brata M.K. na način da je upisao svoje osobno ime i prezime sa položenim vozačkim ispitom "A", "B" i "C" kategorije, te je tako preinačeno uvjerenje kao pravo ovjerio pred nadležnim tijelom u Županiji Karlovačkoj.

Tužitelj tvrdi da su presude tuženika nezakonite jer je u disciplinskom postupku učinjeno niz procesnih povreda. Tako ističe da je poziv za raspravu pred prvostupanjskim disciplinskim sudom dobio prekasno, tj. da tuženik nije poštivao rok od najmanje osam dana prije održavanja rasprave, da mu tuženik nije omogućio uvid u Pravilnik o radnim odnosima niti je tijekom postupka zatraženo mišljenje sindikata odnosno predstavnika djelatnika tuženika, te da postoji proturječnost između izreke presuda i obrazloženja. Utvrđenje je sudova da je tužitelj dana 20. siječnja 1994. godine, izvan službe, u Karlovcu, preinačio uvjerenje o položenom vozačkom ispitu "B" kategorije koje je glasilo na ime njegovog brata M.K., tako što je upisao svoje osobno ime i jedinstveni matični broj, te dodao da ima položen vozački ispit "A", "B" i "C" kategorije, te tako preinačeno uvjerenje kao pravo ovjerio pred nadležnim tijelom u Županiji Karlovačkoj. Odredbom čl. 82. st. 1. toč. 13. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", br. 18/90, 47/90 i 19/91 - pročišćeni tekst br. 29/91) kao teža povreda radne discipline propisano je nedolično ponašanje u službi ili izvan službe.

Odredbom čl. 56. Pravilnika o radnim odnosima radnika Ministarstva unutarnjih poslova propisano je da se disciplinska mjera prestanka radnog odnosa izriče za težu povredu radne discipline.

Kako je upravo tužitelj, po prirodi svoga posla, kao policajac bio dužan, uz ostalo, raditi i na sprečavanju izvršenja kaznenih djela, njegovo se ponašanje kritične zgode, izvan službe, kako je utvrđeno, može doista smatrati nedoličnim.

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo proglašivši ga krivim za težu povredu radne discipline nedoličnim ponašanjem izvan službe, opisanu u citiranoj odredbi zakona, te mu izrekli mjeru prestanka radnog odnosa.

Propusti u postupanju disciplinskih sudova tužene na koje ukazuje tužitelj činili bi pobijane presude tuženika nezakonitima jedino ako su bili ili mogli biti od utjecaja na donošenje zakonitih i pravilnih odluka. Međutim, kraj utvrđenih činjenica da je tužitelju uručen poziv za raspravu pred disciplinskim sudom, da je toj raspravi prisustvovao zajedno sa svojim braniteljem, da je na njoj iznio obranu, ne poričući pri tome da je krivotvorio uvjerenje, ovjerio ga kao pravo i priložio uz zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, ovi propusti nisu utjecali niti su mogli utjecati na pravilnost i zakonitost presuda tužene.

Između izreke i obrazloženja presuda tuženika ne postoji nikakvo proturječje te je prigovor tužitelja u tom pogledu neosnovan. Naime, i samo krivotvorenje uvjerenja i njegovo ovjeravanje pred nadležnim tijelom kao pravog već predstavlja, po mišljenju ovoga suda, nedolično ponašanje. Činjenica da je u obrazloženju utvrđeno i da je ovako krivotvoreno uvjerenje upotrijebljeno za ishođenje vozačke dozvole, a što nije navedeno u opisu djela u izreci, stoga nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presuda tuženika.

Budući da nije ostvaren niti jedan od revizijskih razloga, u skladu sa odredbom čl. 393. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. rujna 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/