Legislator Case Law & Legislation
III Kr-405/1994-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; court rejects extraordinary review for procedural errors not affecting the defendant's rights.

Case Number III Kr-405/1994-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for extraordinary review of a final criminal judgment. The defendant alleged procedural violations regarding the absence of a co-defendant and unequal sentencing, but the court found these claims legally insufficient under the Criminal Procedure Act. The court ruled that the absence of one defendant did not affect the defendant's rights and that sentencing within statutory limits is not subject to re-evaluation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 414. ZKP; čl. 416. ZKP; Povrede krivičnog postupka koje ne utječu na pravilnost presude ne predstavljaju temelj za izvanredno preispitivanje; Odluka o kazni u zakonskim granicama ne podliježe ocjeni u zahtjevu za izvanredno preispitivanje.

Keywords

AI generated
extraordinary review criminal procedure procedural violation final judgment sentencing discretion co-defendant absence Criminal Procedure Act

Cited Legislation

AI generated
čl. 414. ZKP
Prema čl. 414. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se može podnijeti u slučajevima povrede krivičnog zakona na štetu osuđenika koje su taksativno navedene u točci 1.
čl. 416. ZKP
čl. 354. ZKP
čl. 354. ZKP, a jer se i ne tvrdi da bi se presuda temeljila na nekom nezakonito pribavljenom dokazu na kojem se presuda ne može temeljiti, nego se tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na osuđenog D.D.
čl. 355. ZKP
čl. 355. ZKP ako se prekoračenje ovlaštenja odnosi na odluku o kazni, mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi.
čl. 47. OKZRH
čl. 48. OKZRH
čl. 42. OKZRH
čl. 43. OKZRH
čl. 45. OKZRH
čl. 290. ZKP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 405/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudske savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D.D. idr. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 125. st. 1.KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenog D.D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. svibnja 1994. br. K-144/94 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. srpnja 1994. br. Kž-247/94, na sjednici održanoj 27. listopada 1994.

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenog D.D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. svibnja 1994. br. K-144/94 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. srpnja 1994. br. Kž-247/94.

O b r a z l o ž e n j e

U izreci navedenom presudom Općinskog suda u Vinkovcima kao suda prvog stupnja oglašeni su krivima toč. 1) optuženi K.D.,.M.M. i D.D. zbog jednog zajednički počinjenog krivičnog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 125. st.1. KZRH, za koje su im djelo na temelju čl. 126. st. 1. KZRH utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 godine i 1 mjesec svakom i toč. 2) zbog jednog zajednički počinjenog kriv.djela krivotvorenja isprave iz čl. 206. st. 2. KZRH u vezi s čl. 206. st. 1. KZRH, za koje su im na temelju čl. 206. st.2. KZRH utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci svakom, te je K.D. na temelju čl. 47.i 48. OKZRH izrečena za ta djela uvjetna osuda, te na temelju čl.42. st. 2.toč. 3. OKZRH utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, za koju je određeno da se neće izvršiti ako ovaj osuđenik za vrijeme od 2 godine ne počini novo krivično djelo,dok su na temelju čl. 43. st. 2. toč. 3. OKZRH M.M. i D.D. osuđeni za počinjena djela na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca svaki.

Osuđeniku D.D. u tu je kaznu na temelju čl.45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme pritvora od 11. veljače 1994. na dalje.

Navedena presuda donesena je pozivom na čl. 290. st. 2. ZKP u odnosu na osuđenog M.M. u njegovoj odsutnosti.

Sva trojica osuđenika K.D.,.M.M. i D.D. podnijeli su protiv prvostupanjske presude žalbe, ali su one presudom Županijskog suda u Osijeku od 8. srpnja 1994. br. Kž- 247/94 odbijene i prvostupanjska presuda u cijelosti potvrđena.

Dana 2. kolovoza 1994. u roku iz čl. 412. st. 2. ZKP podnio je osuđenik D.D. putem braniteljice, odvjetnice J.M. .B. zahtjev za izvanredno preispitivanje te pravomoćne presude navodeći uvodno da se zahtjev podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1.toč. 8. ZKP, te s prijedlogom da se zahtjev "... uvaži, te odredi da se prekine izvršenje kazne za III osuđenog D.D. ". Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnio je na temelju čl. 415. st. 4. ZKP odgovor na taj zahtjev i predložio da se on kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Iako se uvodno ističe da se zahtjev podnosi zbog povrede odredbe čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP, a koja bi povreda prema zakonskoj formulaciji u tom propisu postojala da se presuda temelji na dokazu na kojem se prema odredbama Zakona o krivičnom postupku ne može temeljiti presuda, podnositelj zahtjeva navodi da činjenično stanje kako je utvrđeno u točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude "nije utvrđeno". Ukazuje se potom da osuđenici K.D. i D.D. poriču bilo kakvo dogovaranje i suizvršiteljstvo u krađi vozila (iz točke 1) i prepravljanju prometne dozvole (iz točke 2) a kako tijekom postupka nije saslušan M.M., a jer mu je suđeno u odsutnosti,to da sudska presuda nije osnovana na zakonu. Podnositelj zahtjeva smatra da nisu postojale čak ni pretpostavke iz čl. 151. st. 2. ZKP za podizanje optužnice protiv M.M.,a jer on prethodno nije ispitan. Uz to navodi da okolnost suđenja M.M. u odsutnosti predstavlja i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 3. ZKP, a jer je glavna rasprava održana bez osobe čija je prisutnost na glavnoj raspravi obveza, na što da je ukazao i drugostupanjski sud - Okružni sud u Osijeku kada je svojim rješenjem od 21. travnja 94. br. Kž-127/94 ukinuo raniju prvostupanjsku presudu, a kojom su za ista djela osuđeni K.D., M.M. .D.D., pa je prvostupanjski sud i nakon toga ponovno sudio u odsutnosti M.M., a drugostupanjski sud nakon toga povodom izjavljenih žalbi nije reagirao, iako je ta povreda mogla biti lako otklonjena, budući da je M.M. prije donošenja drugostupanjske presude pritvoren, već je tu prvostupanjsku presudu potvrdio.

Prema iznesenom obrazloženje zahtjeva se ne bavi navodnom povredom toč. 8. st. 1. čl. 354. ZKP, a jer se i ne tvrdi da bi se presuda temeljila na nekom nezakonito pribavljenom dokazu na kojem se presuda ne može temeljiti, nego se tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na osuđenog D.D. utvrđeno pogrešno, a da je tome razlog u prvom redu činjenica što je M.M. suđeno u odsutnosti.

Prema čl. 414. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se može podnijeti u slučajevima povrede krivičnog zakona na štetu osuđenika koje su taksativno navedene u točci 1. tog propisa, zbog povrede odredaba krivičnog postupka navedenih u točci 2, te zbog povrede prava osuđenika na obranu na glavnoj raspravi ili zbog povrede odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda bila od utjecaja na donošenje pravilne presude, a kako se to propisuje u toč. 3. tog propisa.

Među povredama odredaba krivičnog postupka zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude a koje su navedene u toč. 2. čl. 414. ZKP ne nalazi se povreda toč. 3. st. 1. čl. 354. ZKP, a naime kada je glavna rasprava provedena u odsutnosti osobe čija je prisutnost po zakonu obvezna. Prema tome, to što je glavna rasprava provedena u odsutnosti M.M., sve kada bi i predstavljalo povredu navedenog propisa, ne može predstavljati razlog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a pogotovo ne za osuđenog D.D., koji je glavnoj raspravi bio prisutan. Kako se u zahtjevu ne iznose nikakvi razlozi za navodnu povredu toč. 8. st. 1. čl. 354. ZKP, a koja povreda bi inače po zakonu mogla predstavljati

III Kr 405/94.

razlog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to razlozi koji se iznose u tom dijelu zahtjeva ne mogu dovesti do njegovog prihvaćanja.

Dalje se u zahtjevu iznosi kako je počinjeno "niz povreda u pogledu osuđenog D.D. " u vezi s njegovim pritvarajem i izdavanjem tjeralice, a takve povrede - sve da su i bile počinjene tijekom istrage - također ne mogu predstavljati zakonski temelj za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prema čl. 414. ZKP.

Konačno, u zahtjevu se navodi da je povrijeđen zakon na štetu osuđenog D.D. u pogledu odluke o kazni, a što se obrazlaže time da je D.D. osuđen na zatvorsku kaznu, dok je M.M. izrečena uvjetna osuda, iako je broj olakšavajućih i otežavajućih okolnosti na strani ove dvojice osuđenika identičan. Već je naprijed navedeno da je u toč. 1. čl. 414. ZKP propisano koje povrede krivičnog zakona na štetu osuđenika mogu predstavljati temelj za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a takav temelj može predstavljati samo povreda toč. 5. čl. 355. ZKP ako se prekoračenje ovlaštenja odnosi na odluku o kazni, mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi. U konkretnom slučaju to bi značilo ako je prilikom izricanja kazne osuđeniku na njegovu štetu povrijeđeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. Takve povrede u ovom slučaju nema, a jer su osuđenom D.D. za počinjena djela utvrđene pojedinačne kazne u okviru kazni propisanih za odnosna djela zakonom, a i jedinstvena kazna na koju je osuđen pravilno je izrečena na temelju propisa o izricanju jedinstvene kazne za djela počinjena u stjecaju. Način pak na koji je sud vrednovao pojedine olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, te s tim u vezi da li je osuđeniku izrečena stroža ili blaža kazna, ako je ona izrečena u granicama propisanih zakonom, ne podliježe preocjeni u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa zahtjev osuđenika ni u tom dijelu nije osnovan. Slijedom izloženih razloga valjalo je zahtjev osuđenika na temelju čl. 416. u vezi sa čl. 408. ZKP kao neosnovan odbiti.

U Zagrebu, 27. listopada 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata,v.r.

mr.Horvatinović Ružica,v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)