Rev-x-254/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 254/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz R. kojeg zastupa punomoćnik A. L., odvjetnik u S. B., protiv tuženika H. I. d.o.o. Z., H. V. v. d.o.o. Z., H. P. p. d.o.o. Z., te H. C. d.o.o. Z., zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji protiv presude Županijskog suda u Slavonskom brodu br. Gž-x-126/12-2 od 16. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P- 1136/10-32 od 21. ožujka 2012., u sjednici vijeća 17. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženici isplate na ime naknade štete ukupan iznos od 100.000,00 kn. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 12.163,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji, te tuženici obvežu na naknadu troškova postupka

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučaju kada stranka ne može izjaviti reviziju iz st. 1., dakle redovnu reviziju, stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ukoliko odluka u predmetu ovisi o rješenje nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema st. 3. istog članka, u izvanrednoj reviziji, stranka mora postaviti određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, mora izložiti propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog čega je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ukoliko nedostaje bilo koji od gore navedenih elemenata, revizija nije dopuštena.

Tužitelj u reviziji navodi da postavlja materijalnopravno pitanje:

a) oslobođenje odgovornosti imaoca opasne stvari u skladu s odredbom čl. 177. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima i naknada štete,

b) povreda „načela slobodne ocjene dokaza“ iz čl. 8. ZPP i „načela otvorenog pravosuđenja“ iz čl. 298. a u svezi čl. 221. a ZPP-a.

Ovako postavljena pitanja su općenita i nisu konkretizirana, a čl. 382. st. 2. i 3. ZPP se traži da se u slučaju podnošenja tzv. izvanredne revizije mora postaviti određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje od kojeg ovisi odluka u samom predmetu. Revizijski sud kod toga nije ovlašten sam kreirati pitanja, time da se o institutima koje revident ističe u reviziji može postaviti cijeli niz različitih materijalnopravnih odnosno postupovnopravnih pitanja. Osim toga, iz samog sadržaja revizije jasno je vidljivo da tužitelj zapravo osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja revizija uopće nije dopuštena u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

U Zagrebu 17. travnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.