Rev-1579/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1579/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja T. J. i II-tužiteljice M. J., oboje iz V. G., koje zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika M. T. i II-tuženice J. T., oboje iz V. G., radi povrata dvostruke kapare, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1735/10-2 od 21. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-214/08 od 30. listopada 2008., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija prvotužitelja T. J. i drugotužiteljice M. J. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbijaju se tužitelji J. T. i J. M. iz V. G., …, sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženicima T. M. i T. J., oboje iz V. G., solidarno vratiti tužiteljima J. T. i J. M., oboje iz V. G., dvostruku kaparu u iznosu od 6.000,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2003. godine pa do isplate, sve u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi na dan isplate, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotužitelja i drugotužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP). Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U tom smislu kao materijalnopravno pitanje revidenti navode slijedeće:

„Je li ugovoreni rok za dostavu dokumentacije do 15. 04. 2003. g. bitan sastojak ugovora te jesu li tužitelji bez razloga odustali od kupnje sporne nekretnine te da li je u konkretnom slučaju kapara ugovorena kao odustatnina?“

Što se tiče razloga važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revidenti navode da pitanje smatraju bitnim radi jedinstvene primjene prava i pritom se pozivaju na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1166/06 od 7. rujna 2006. navodeći da se radi o sličnom predmetu u kojem je izraženo slijedeće stajalište: „u slučaju neizvršenja ugovora po čl. 80. st. 2. ZOO ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga stranka može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje dvostruke kapare. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi ako je za neizvršenje ugovora odgovorna osoba koja je primila kaparu, na drugoj strani leži izbor da li će tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili će tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare. Tužitelj koji je dao kaparu, a nije kriv za neizvršenje ugovora prema svom izboru traži vraćanje dvostruke kapare.“ Tvrde da se radi o različitoj praksi o ključnim materijalnopravnim pitanjima koja su bitna za jedinstvenu primjenu prava.

Međutim, pitanje kako ga navode revidenti, prema shvaćanju ovog suda, ne predstavlja određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. To zbog toga jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima i ocjeni izvedenih dokaza u konkretnom predmetu.

Prema tome, nije ispunjena prva od dviju pretpostavki iz čl. 382. st. 3. ZPP (nema određenog pravnog pitanja) o kojima ovisi dopuštenost revizije podnesene pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga, revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.