II Kž-55/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 55/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, predsjednika vijeća, Dražena Tripala i Ratka Šćekića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 7., člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 30. listopada 2018. broj K-10/17-116, o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 20. veljače 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog B. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi B. L. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 7., člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i drugih KZ/11. te, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), optuženiku je određena (pravilno bi bilo: produljena) primjena mjera opreza i to zabrana približavanja oštećenoj A. C. na udaljenost ne manju od 50 metara, te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicom. Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. odlučeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude te da će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li i dalje potreba za njihovom primjenom. Nadalje je određeno, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08., da mjere opreza izvršava Policijska postaja S., dok je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

II Kž 55/2019-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., „iz svih žalbenih razloga“, uz prijedlog da ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da isto preinači „u smislu žalbenih navoda.“

Žalba nije osnovana.

Naime, neosnovani su žalbeni navodi kojima se paušalno tvrdi da rješenje „nema razloga o odlučnim činjenicama, te su dani razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni“, a kojima žalitelj upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve one odlučne činjenice koje kod optuženog B. L. upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, a potom je osnovano zaključio da se ta opasnost i nadalje može svrhovito otkloniti daljnjom primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., te je za takvu svoju odluku dao jasne, dostatne i neproturječne razloge.

Tako, osnovana sumnja na počinjenje optuženiku inkriminiranih kaznenih djela, proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 7. člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. te za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11., sva počinjenja na štetu iste oštećenice, i konačno za kazneno djelo lažne uzbune iz članka 316. KZ/11. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka. 1. ZPK/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, podredno i za njegovu zamjenu blažom mjerom, konkretno mjerama opreza.

Nadalje, opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika i dalje proizlazi iz načina počinjenja kaznenih djela protiv spolne te osobne slobode, počinjenih na štetu A. C., za koja je sada nepravomoćno proglašen krivim. Naime, prema činjeničnom opisu ovih djela optuženi je, nakon što je 21. i 22 studenog 2014. s oštećenicom, bez njenog pristanka, izvršio višekratne spolne odnošaje uporabom sile, uslijed kojih je oštećenica ostala u drugom stanju, od tada pa do prosinca 2015. u više navrata njoj ozbiljno prijetio usmrćenjem brata, a potom ju još kroz prva tri mjeseca 2016. pratio i uhodio, između ostalog dolazeći pred C. dom „K. lj.“ u koji se oštećenica sklonila. Na ovaj način, imajući u vidu težinu terećenih mu kaznenih djela, ustrajnost u poduzimanju inkriminiranih radnji, sve u odnosu na istu oštećenicu, dužinu trajanja ukupnog inkriminiranog postupanja, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je optuženik iskazao upornost i viši stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju. Izložene činjenice u svojoj ukupnosti opravdavaju zaključak o postojanju realno predvidive i konkretne opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog B. L.

Međutim, vodeći računa o dužnosti primjene blaže mjere kojom je moguće ostvariti istu svrhu, konkretno sprječavanje opasnosti od ponavljanja djela, propisanoj odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08., uz uvažavanje činjenice da optuženik, sada u dobi od 51 godinu, do sada nije kazneno osuđivan, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženika i nadalje potrebno primjenjivati mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., na način pobliže određen u izreci pobijanog rješenja. Upravo provođenjem ovih

II Kž 55/2019-4

mjera ostvarit će se svrha koja bi se postizala istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., zbog čega je zakonito i osnovano protiv optuženika produljena primjena uvodno naznačenih mjera opreza.

Suprotno tvrdnji branitelja, a vodeći računa o činjenici da se mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom protiv optuženika primjenjuju od listopada 2016., po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća okolnost da optuženik već više od dvije godine nije ni pokušao stupiti u kontakt s oštećenicom nije pokazatelj da kod njega sada ne postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno da daljnja primjena mjera opreza kao zamjena za istražni zatvor iz osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. više nije potrebna, već samo da je dosadašnja primjena ovih mjera bila učinkovita i stoga ih je, imajući u vidu sve ranije izložene okolnosti, potrebno protiv optuženika i dalje primjenjivati.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. veljače 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Gradiški Lovreček, v. r.

Žarko Dundović, v. r.