II Kž-94/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-94/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. K., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 6. veljače 2001. godine, broj: K-42/00, u sjednici održanoj 16. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje i optuženiku J.K. produljuje pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, na temelju čl. 107. st. 2. (ispravno čl. 104. st. 3. ZKP) u svezi čl. 101. st. 3. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. J.K., određen po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon donesene nepravomoćne presude kojom je presuđen zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv optuženika produlji.

Žalba je osnovana.

S pravom žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno procijenio da daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru više nije opravdano.

Naime, ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge koje državni odvjetnik navodi u svojoj žalbi, a koji se odnose na utvrđenje okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponovno počiniti istovrsno kazneno djelo, pri čemu je cijenjena težina djela za koje je optuženik nepravomoćno osuđen i dosadašnji boravak u pritvoru u smislu čl. 101. st. 3. ZKP.

Ovo, prvenstveno iz razloga jer je optuženik djelo za koje je nepravomoćno osuđen počinio nakon što je pušten na uvjetni otpust, sa izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora, a koja mu je izrečena zbog učina istovrsnog kaznenog djela, što ukazuje da ista kazna na njega nije imala odgojni utjecaj u smislu da više ne čini niti istovrsna niti druga kaznena djela.

Pri tome cijenjen je i način izvršenja djela, odnosno činjenica da je djelo počinjeno na štetu maloljetne oštećenice, koja je optuženiku bila od ranije poznata, zlouporabom njenog povjerenja, što uz već istaknutu činjenicu ranije osuđivanosti optuženika za istovrsno kazneno djelo, ukazuje na znatnu dozu upornosti optuženika u činjenju ovakovih kaznenih djela, zbog čega je protiv njega opravdano produljiti pritvor temeljem toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP-a.

Slijedom izloženog, a suprotno stajalištu suda prvog stupnja, Vrhovni sud smatra da protiv optuženika treba produljiti pritvor, pa je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. veljače 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.