Rev-x-111/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 111/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja 1. E. C. iz Kanade, C., 2. B. Š. iz Kanade, V., 3. V. Š. iz F. i 4. N. Ž. iz P., svi zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. l. d.d. P., zastupanog po punomoćnici M. V., dipl. pravnici, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2535/10-2 od 6. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču- Parenzo broj P-196/09 od 12. svibnja 2010., dana 17. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži priznati tužiteljima pravo vlasništva na kč.br., koja po staroj izmjeri nosi oznaku 24/46 k.o. F., a koja prema novoj katastarskoj parcelaciji nosi oznake kč.br. 5893, 5894 i 5895 k.o. P. i izdati im ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva, jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda. Odbijeni su i sa zahtjevom za naknadu im parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena i ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji, pa se pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ona prihvati i pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U tužbi podnesenoj sudu 16. siječnja 1984. godine tužiteljica (pravna prednica majka G. Š.) je označila vrijednost predmeta spora sa 60.000,00 tadašnjih dinara. Tako označena vrijednost predmeta spora nije se tijekom postupka mijenjala (list 56, list 77 i list 85 spisa), na jedan od zakonom predviđenih načina. Samoinicijativno označavanje vrijednosti predmeta spora na troškovniku (list 106 spisa) sa iznosom od 110.000,00 kn zato nije od važnosti.

Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ broj 69/82) revizija je bila dopuštena ukoliko pobijani dio presude prelazi iznos od 50.000,00 tadašnjih dinara.

U ovom predmetu odlučeno je o dva tužbena zahtjeva: stvarnopravni radi priznanja prava vlasništva i obveznopravni, radi izdavanja tabularne isprave.

Stoga, kako u konkretnom predmetu pobijani dio presude obuhvaća dva tužbena zahtjeva vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP), određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. To znači da se označena vrijednost predmeta spora dijeli sa brojem zahtjeva.

Tako podijeljena vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, u odnosu na svaki zahtjev, ne prelazi iznos od 50.000,00 tadašnjih dinara, zbog čega revizija nije dopuštena.

Valjalo je stoga reviziju tužitelja kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 17. srpnja 2013.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.