Rev-1430/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1430/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijski sud u Zagrebu) od 2. prosinca 1997. godine, broj Gž- 3127/97, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 1995. godine, broj Pn-6150/94, u sjednici održanoj 11. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 50.400,00 kn s kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 6. prosinca 1995. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 5.964,20 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva od 19.600,00 kn odbijen. Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 5.000,00 kn, a tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.515,00 kn.

Protiv dijela pravomoćne drugostupanjske presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženik nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje. Kako revident ni opisno ne upućuje na neku od bitnih procesnih povreda, nije ostvaren taj revizijski razlog. Neosnovan je i prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je sud drugog stupnja prihvatio kao pravilna:

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio nagnječenje slabinske kralježnice, trzajnu povredu vrata i natučenje prsišta lijevo,

- da je zbog zadobijenih ozljeda trpio jake boli 3-4 dana, boli srednje jačine 5-6 dana, te povremene boli slabog intenziteta slijedeća dva tjedna,

- da je tužitelj trpio i primarni strah intenzivan i kratkotrajan, a zatim sekundarni jaki u trajanju od 2- 3 dana, srednje jačine 7 dana, manji jedan mjesec, a povremeni manji dva mjeseca,

- da je tužitelju zbog trajnih posljedica povrjeđivanja smanjena životna aktivnost 15%,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri tjedna četiri sata dnevno, a daljnja četiri tjedna četrnaest sati tjedno,

- da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 35 godina.

Na temelju takvih utvrđenja, a ocijenivši sve pravno relevantne okolnosti u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za sve zatražene oblike nematerijalne štete.

I po ocjeni ovog suda iznos od 12.000,00 kn za pretrpljene fizičke boli, 7.000,00 kn za pretrpljeni strah, te 25.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koju je tužitelj trpio i trpi. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev do tih iznosa, a ostali dio tužbenog zahtjeva odbili kao neosnovan.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 11. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.