II Kž-595/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 595/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Hajrije Novoselec i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog B. Z., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2008. godine broj Kv-I-871/08 (K- 54/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. listopada 2008.,

r i j e š i o j e:

Žalba optuženog B. Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. V., optuženog B. Z. i optuženog F. I., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 107. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) produljen je pritvor protiv optuženog B. Z. iz razloga propisanog člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja I. B., odvjetnika iz Z. Žalbom se predlaže ukinuti pobijano rješenje u i optuženika pustiti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženog B. Z. na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Prema navodima pravomoćne optužnice te podacima u spisu, optuženi B. Z. osnovano je sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ-a, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

II Kž 595/08-3

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženog B. Z. i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proizlaze iz činjenice da je on prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice zajedno s optuženim Z. V. i optuženim F. I. u razdoblju od 12. prosinca 2007. do 7. siječnja 2008., kontaktirajući sa suoptuženicima putem mobilnog telefona, razradio plan počinjenja kaznenog djela razbojništva. U tu su svrhu optuženom Z. V. osigurali stan u Z. Dana 8. siječnja 2008. optuženi B. Z. dovezao je optuženog Z. V. do automat cluba „E.“, gdje je stajao kod ulaznih vrata automat cluba, pazeći da netko ne naiđe, dok je optuženi Z. V. ušao u automat club maskiran i s nožem u ruci te, prijeteći čistačici koja se jedina nalazila u clubu, uzeo 220.000,00 kuna u zajedničku korist. Potom je optuženi B. Z. svojim automobilom otišao, povezavši i optuženog Z. V. Navedene radnje za koje se optuženi B. Z. tereti ukazuju na veći stupanj odlučnosti i ustrajnosti u počinjenju djela te relativno visok stupanj organiziranosti i međusobne povezanost s drugim suoptuženicima u činjenju kriminalnih aktivnosti uz pomnu podjelu uloga. Osim toga, optuženi B. Z. je prema vlastitim navodima u Italiji osuđen na kaznu zatvora u trajanju u 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čega proizlazi da niti njegov prijašnji život nije bio usklađen sa zakonima. Navedeno ukazuje i na činjenicu da dosadašnja osuđivanost optuženika nije postigla očekivan učinak, s obzirom na to da je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo u ovom predmetu. Budući da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi B. Z. boravkom na slobodi nastavio s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, to je protiv njega osnovano produljen pritvor na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Žalbeni navodi optuženika o njegovoj neosuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela te činjenica da je prije pritvaranja bio zaposlen uz vjerojatnost ponovno zapošljavanja po izlasku iz pritvora, ne dovode u sumnju osnovanost pobijane odluke, osobito kada se ima na umu opisana opasnost od ponavljanja djela. Ista je situacija i s upiranjem na nepostojanje dokaza o počinjenju djela. Naime, prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, sud drugog stupnja nije ovlašten preispitivati činjenično stanje niti odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika, već je kao pretpostavka za pritvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu.

Niti načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom u pritvoru optuženog B. Z. u trajanju nepunih pet mjeseci nije ugroženo. Naime, pri ocjeni ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kao i kazne koja se može očekivati, ako bude proglašen krivim.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom optuženog B. Z. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. listopada 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.