Revr-1559/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1559/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. P. iz S., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika B. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-359/13 od 7. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-271/11 od 6. rujna 2013., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 29.000,00 kn te na ime naknade imovinske štete isplatu iznosa od 7.820,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu parničnog troška. U točki II. izreke presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.710,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica navodeći da reviziju podnosi iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. Predmet spora je naknada štete i u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi ukupno 36.820,00 kn.

S obzirom da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn koji je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije određen citiranom odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to je reviziju tužiteljice valjalo odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužiteljica nije određeno navela materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Naime, kako je riječ o izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tužiteljica u bitnome osporava utvrđeno činjenično stanje i pravne zaključke nižestupanjskih sudova zbog čega reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno izjaviti.

S obzirom da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužiteljice nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 18. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.