Rev-2311/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2311/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u, Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća,te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja - protu tuženika R. N. iz P., koga zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz P. S., protiv tužene R. R. iz O., koju zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik iz O., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja - protutuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 4. travnja 1991. poslovni broj Gž- 45/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Orahovici od 25. rujna 1990. poslovni br. P-286/89, u sjednici održanoj dana 5. veljače 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja - protutuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 4. travnja 1991. godine pod poslovnim br. Gž-45/91, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je usvojen protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice (u daljnjem tekstu: tužene) te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika (u daljnjem tekstu; tuženika), a kojim je tuženik tražio da se utvrdi suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.ul. 3122 k.o. O., a koje se sastoje od k.č. br. 1619/6 sa 236 čhv u naravi potkućnica.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda. reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu; ZPP)prvostepeni sud je reviziju tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužiocu.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede parničnog postupka iz č l. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP), revident određeno ne ukazuje sa izuzetkom revizijskih navoda kojima opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 354. st. 1. ZPP a u vezi s odredbom iz č l. 338. st. 4. ZPP.

S tim u vezi je istaći da samo nenavođenje propisa na kojima je utemeljena presuda koja se revizijom pobija ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u vezi s odredbom iz čl. 338. st. 4. ZPP ako se iz obrazloženja pobijane presude može zaključiti o kojem propisu se radi, kao što je to u ovom slučaju. Naime, iz obrazloženja presude proizlazi da se sama presuda temelji na odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br.

19/78, 27/78 i 45/89 - prečišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZBPO) na koji zakon se poziva i revident.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U ovoj fazi postupka sporno je pitanje da li je potkućnica označena kao kčbr. 1619/6 sa 236 čhv. upisana u z.u.br 3122 k.o. O. zajednička imovina stranaka(čl. 277. ZBPO), te s tim u vezi, koliki je suvlasnički udio svake od stranaka, bivših bračnih drugova ili je pak ta okućnica posebna imovina.

U smislu odredbe iz čl. 277. ZBPO imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina dok prema, odredbi iz čl. 278. st. 2. ZBPO imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različito od osnove navedene u čl. 277. je njegova posebna imovina.

Na temelju utvrđenja da je sporna nekretnina kupljena isključivo sredstvima koja je tužena dobila od svojih roditelja 1983. godine, a bračna zajednica je trajala u razdoblju od 1982. do 1985.; da su ta sredstva data isključivo tuženoj za tu svrhu, za kupnju sporne parcele, da je sporazumom tužene i tužitelja ta parcela uknjižena na obe stranke, svakog za po 1/2 isključivo radi lakšeg ostvarenja prava na kredit za gradnju kuće, a u nadi trajanja bračne zajednice, sudovi su prema ocjeni ovog suda, valjano zaključili da je ova sporna potkućnica, posebna imovina tužene (čl. 278. st. 2. ZBPO).

Stoga razloga sudovi su valjano primijenili materijalno pravo kada su usvojili protutužbeni zahtjev tužene i. utvrdili da je tužena isključivo vlasnica sporne nekretnine, a odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi suvlasnik u 1/2 dijela.

Pri tome se napominje da se ovaj revizijski sud nije upuštao u ispitivanje činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova iz razloga što se presuda zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizijom ne može pobijati (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).

Kako iz izloženog slijedi da razlozi zbog kojih je revizija izjavljena nisu ostvareni, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. veljače 1992. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.