I Kž-640/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-640/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Damira Kosa, Ane Garačić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. travnja 1999. godine broj K- 174/98, u sjednici održanoj dana 13. ožujka 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Laze Pajića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S.B. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. S.B. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, pobliže činjenično opisanog u njenoj izreci, pa je po čl. 34. st. 1. KZRH uz primjenu čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženi se oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/93, na temeljem čl. 92. st. 1. ZKP/93 nagrada i nužni izdaci za branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava tog suda.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i opt. S.B. po braniteljima D.B., odvjetnici iz Z., i D.K., odvjetniku iz Z.

Državni se odvjetnik žali zbog odluke suda o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna.

Opt. S.B. u žalbama podnesenim po braniteljima žali se iz svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati žalbom (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP spis predmeta dostavljen je državnom odvjetniku na dužno razgledavanje.

Žalbe nisu osnovane.

Sud drugog stupnja ispitao je prvostupanjsku presudu iz osnove iz kojih je žalba pobijana, a po službenoj dužnosti ispitao je da li postoje povrede odredaba kaznenog postupka koje su navedene u odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, kako je to predviđeno u toč. 2. navedenog članka Zakona, no nije našao da bi bile ostvarene takve povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona.

Na žalbu optuženika (osim zbog odluke o kazni).

U žalbi podnijetoj po branitelju D.K., odvjetniku iz Z., optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju pronalazi u tome da obrazloženje pobijane presude sadrži takve nedostatke zbog kojih se presuda ne da ispitati, a da pritom uopće ne navodi ni jedan razlog koji bi argumentirao ovu, zapravo paušalnu tvrdnju, žalitelja. Nadalje, žalitelj i dalje ostajući u sferi iste žalbene osnove, tvrdi da je obrazloženje pobijane presude u suprotnosti sa "supstratom spisa", braneći iznijetu žalbenu tvrdnju zapravo pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, jer da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on kritične zgode sjekirom u ruci pokušao lišiti života oštećenika na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, iako on kritične zgode nikakvog predmeta, a kamoli sjekire nije držao u ruci.

Prema tome, optuženik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a obrazlažući taj žalbeni osnov optuženik to čini paušalno i nesređeno, time da se sadržaj tog žalbenog osnova u suštini svodi na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. I žalba optuženika podnijeta po braniteljici D.B., iako podnijeta iz svih osnova zbog kojih se žalba može pobijati, u suštini se svodi na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, zbog čega će se u nastavku obje žalbe optuženika razmatrati jedinstveno.

Protivno navodima žalbi prvostupanjski sud pravilno je ocijenio rezultat izvedenih dokaza, njihovu pouzdanost i vjerodostojnost, te izveo logičan zaključak o postojanju odlučnih činjenica, tako da optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučnu činjenicu da je optuženik kritične zgode držao u ruci sjekiru i njome udario ćenika u glavu prvostupanjski sud utvrdio je iz iskaza oštećenika T.B., te svjedoka V.B. i ošte

T.B., kojim iskazima je prvostupanjski sud poklonio vjeru i za to dao iscrpne, jasne, logične i uvjerljive razloge, koje kao ispravne u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, i na koje zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja. Isto tako prvostupanjski sud je naveo zbog kojih razloga ne prihvaća obranu optuženika kao ni iskaze svjedoka G.B. i I.B. i za to dao također iscrpne, jasne, logične i uvjerljive razloge, koje također kao ispravne u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, i na koje zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja.

Također i odlučnu činjenicu mehanizma nastanka povrede kod ošt. T.B. prvostupanjski sud utvrđuje iz iskaza oštećenika T.B. koji je naveo da ga je optuženik, držeći sjekiru obim rukama snažno jedanput, zamahnuvši sjekirom od gore prema dolje, ušicom sjekire udario u glavu i nanio mu povrede opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. J.Š. Takav način zadobivanja povrede oštećenika u cijelosti potvrđuje i svjedok V.B., dok svjedok T.B. iskazuje da je čula tupi udarac i kada se okrenula iza sebe, gdje se nalazi oštećenik, vidjela ga je oblivenog krvlju, no da sam način udaranja optuženika nije vidjela.

Iskaze ošt. T.B., te svjedoka V.B. i T.B. podupire svojim nalazom i mišljenjem liječnik vještak dr. J.Š. (list 25 i 26 spisa), te iskaz na glavnoj raspravi saslušanog liječnika vještaka dr. D.Z. Nasuprot obrani optuženika danoj u istrazi i na glavnoj raspravi, ovaj vještak iskazuje da povreda koju je kritične zgode zadobio oštećenik nije mogla nastati na način kako to opisuje optuženik. Ta povreda da je mogla nastati, kako to tvrdi optuženik u svojoj obrani i ponavlja u žalbi, samo ako bi glava oštećenika bila savijena prema lijevom ramenu, pa zbog toga sada u žalbi optuženik neuspješno pokušava uvjeriti drugostupanjski sud da je kritične zgode oštećenik "virio" iza svoje žene i kćeri T. i V. B. U toj ga konstrukciji međutim demantira vlastitu obranu ali i iskaz svjedoka G.B. jer su identično iskazivali da je oštećenik pri zadobivanju povrede stajao iza svoje žene T.B, (list 15 i 41 spisa). Iako su se nalazili u "vrlo napetoj i tenzičnoj situaciji punoj emocija", kako to posebno ističe žalitelj, nalazeći u tim okolnostima uzroke nekih različitosti u obrani optuženika i iskazu svjedoka G.B., ovaj sud drugog stupnja drži da bi to "virenje" oštećenika uočio bar jedan od njih dvojice, ali su ipak suglasno iskazali da je oštećenik u času kada je zadobio povredu stajao iza svoje žene T.B. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi, protivno tvrđenju žalitelja, obrazlažući zašto je zaključio da je optuženik kritične zgode postupao s neizravnom namjerom da liši života oštećenika, dao jasne, logične, potpune i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja.

Konačno ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda našao je da je sud prvoga stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom kaznenom predmetu i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. S.B. proglasio krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH.

Optuženik u žalbama ne obrazlaže žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, pa je ovaj sud drugog stupnja po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 379. ZKP, ispitao pobijanu presudu i u tom pravcu i nije našao da bi bile počinjene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da je optuženik tempore criminis počinio izuzetno teško kazneno djelo jer da je tijekom susjedske svađe i prepirke posegnuo za sjekirom koja je podobni predmet da drugoga usmrti, da je tom sjekirom udario u glavu oštećenika, te da su tek slučajnošću izostale teže posljedice, te da mu je zbog toga trebalo izreći kaznu zatvora u dužem trajanju.

Protivno takvom stajalištu državnog odvjetnika u žalbi, ovaj drugostupanjski sud, ocjenjuje da su činjenice navedene u žalbi državnog odvjetnika kao takove na određeni način obuhvaćene već u opisu djela i ne mogu se iste okolnosti još posebno vrednovati i kod odmjeravanja kazne, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika.

Isto tako nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženika kada smatra izrečenu kaznu previsokom obzirom na sve olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud ima u vidu kod utvrđenja vrste i visine kazne optuženiku.

Sud drugog stupnja našao je i ocijenio da je sud prvog stupnja tijekom postupka sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i odmjeru kazne utvrdio pravilno i potpuno, da žalbom ta utvrđenja nisu bila dovedena u pitanje i da je sve okolnosti koje po čl. 37. st. 1. OKZRH čine da kazna bude po vrsti i mjeri lakša, odnosno teža, pravilno razvrstao na olakotne, odnosno otegotne i pravilno ih vrednovao, te uz primjenu čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH odabrao takvu kaznu po vrsti i mjeri za koju se s opravdanjem može očekivati da će doprinijeti ostvarenju, u okviru opće svrhe izricanja kaznenih sankcija iz čl. 4. st. 2. OKZRH i svrhu kažnjavanja iz čl. 31. OKZRH, kako u pogledu generalne, tako posebno i u pogledu specijalne prevencije.

Slijedom izloženog ukazuje se žalbe državnog odvjetnika i optuženika neosnovane u dijelu u kojem se pobija odluka o kazni neosnovane.

Slijedom svih naprijed iznijetih razloga, na temelju čl. 387. ZKP sa žalbama stranaka postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v.r.