Rev-852/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 852/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr.sc. Olge Jelčić i mr.sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. C. iz D. R., zastupane po punomoćnicima S. R. i M. O., odvjetnicima iz K., protiv tuženika Specijalna bolnica, gerijatrija za interne bolesti D. R., zastupanog po J. J. i I. G., odvjetnicima iz K., radi poništenja odluke o raspodjeli stana, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 1. veljače 2006., br. Gž 177/06, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 21. rujna 2005., br. P 364/04, u sjednici održanoj dana 2. studenog 2006.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev za poništenje Odluke Komisije za davanje stanova na korištenje i odobravanje stambenih kredita o utvrđenoj listi reda prvenstva za dodjelu stana br. 01-398/93 od 14. travnja 1993. kao i Odluka Radničkog savjeta br. 01507/93 od 25.5.1993., kojom je dodijeljen na korištenje jednosobni stan u gradu D. R. u površini od 26,46 m djelatnici A. B.. Tužiteljici se nalaže da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 8.011,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Protiv drugostupanjske presude sud je dopustio reviziju zbog materijalno-pravnog pitanja temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP). Tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijane nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava njene navode i predlaže da se kao neosnovana odbije i zahtjeva da mu tužiteljica naknadi trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, kada je riječ o reviziji po dopuštenju drugostupanjskog suda revizijski sud je u ispitivanju zakonitosti i pravilnosti odluke ograničen na ono pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

Temeljno pitanje zbog kojeg je sud dopustio reviziju je, je li tuženik pri bodovanju i utvrđivanju liste za dodjelu jednosobnog stana od 26,46 m[2] pravilno primijenio odredbe Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanje stambenih kredita (dalje: Pravilnik).

Odredba čl. 28. tog Pravilnika glasi: „Za svakog člana domaćinstva radniku pripada 20 bodova ne računajući njega.“.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno da je tužiteljica kod dodjele stana od 26,46 m[2] podnijela zahtjev u kojem je navela da traži stan samo za sebe i supruga, a da će dvoje djece ostati stanovati u kući njihovog djeda i na taj način će trajno riješiti svoje stambeno pitanje.

Kako tužiteljica nije stan tražila i za djecu, jer je njihovo stambeno pitanje riješeno na drugi način, tuženik nije dao tužiteljici po 20 bodova za svako dijete.

Naime, stambena komisija tuženika donijela je odluku da ni jedan kandidat ne može dobiti bodove na članove obitelji koji će ostati u dosadašnjem stanu, u tom smislu treba tumačiti i odredbu čl. 28. Pravilnika.

Tužiteljica u tijeku postupka navodi, a to ponavlja i u reviziji, da je njoj trebalo pripasti 60 bodova a ne samo 20 bodova za supruga, jer su i djeca bila članovi njenog domaćinstva u času podnošenja zahtjeva za dodjelu stana.

Sudovi takovo tumačenje osnovano nisu prihvatili, jer je tužiteljica u svom zahtjevu izričito navela da traži određeni stan koji ima površinu od svega 26,46 m[2] , samo za sebe i supruga a ne za sve članove domaćinstva. Navedeni stan nije ni odgovarajući za četveročlanu obitelj, jer prema odredbi čl. 23. Pravilnika četveročlana obitelj ima pravo na trosobni stan od 68 m[2] , a takav stan nije bio predmetom konkretne dodjele.

U smislu odredbe čl. 79. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) stan se daje na korištenje osobi koja se treba useliti u taj stan u skladu sa općim aktom o davanju stana na korištenje.

Prema tome po zahtjevu tužiteljice u postupku bodovanja i utvrđivanja liste prvenstva za dodjelu konkretnog stana, pravilno su primijenjene materijalno-pravne odredbe Zakona o stambenim odnosima i odredbe Pravilnika.

Zbog toga što nisu ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava iz kojih je revizija bila dopuštena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje se tužiteljica poziva u reviziji, revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se dopuštenost revizije ne odnosi na procesno-pravna pitanja.

Odgovor na reviziju nije bio potreban, pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu tih troškova temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 2. studenoga 2006.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.