Rev-457/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-457/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. S. iz Z., zastupane po V. H., odvjetnici u Z., protiv tuženog C. o. d.d. Z., uz sudjelovanje umješača D. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1998. br. Gž-3063/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. listopada 1997. br. Pn-6558/96, u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuju presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1998. br. Gž-3063/98 i Općinskog suda u Zagrebu od 16. listopada 1997. br. Pn-6558/96 na način da se tužiteljica R.S. odbija s tužbenim zahtjevom iznad iznosa od 33.480,00 kn kao i sa zakonskim zateznim kamatama iznad tog iznosa.

II. U preostalom dijelu odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

III. Preinačuje se odluka o troškovima parničnog postupka na način da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime cjelokupnih troškova parničnih parničnog postupka iznos od 3.639,52 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 16. listopada 1997. br. Pn- 6558/96 presuđen je tuženik naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 45.480,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 1997. do isplate, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.746,95 kn.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1998. br. Gž-3063/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je uložio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući dosuđene naknade nematerijalne štete previsokim. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev iznad iznosa od 23.480,00 kn.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika je djelomično osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Predmetom spora je naknada materijalne i nematerijalne štete koju trpi tužiteljica uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 14. travnja 1996., za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Tužiteljica je u toj nezgodi zadobila potres mozga, trzajnu ozljedu vrata, reznu ranu na čelu, natučenje prsnog koša, obih koljena i slabina.

Liječničkim je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta sedam dana, srednjeg 14 i slabijeg 30 dana, primarni strah jakog intenziteta bio je kratkotrajan, sekundaran je trajao ukupno 37 dana, a kasni strah još četiri mjeseca. Životne aktivnosti tužiteljice smanjene su 10%, a očituju se u povremenim glavoboljama, bolovima u vratu i ograničenoj pokretljivosti vrata. Na čelu je ostao ožiljak duljine 3,5 cm i na koljenima po 0,5 cm.

Dosudivši tužiteljici naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 10.000,00 kn, za strah 8.000,00 kn i za duševne boli zbog 10% smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 20.000,00 kn, nižestupanjski su sudovi dosudili previsoke iznose, čime se pobijane presude temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Uzevši u obzir jačinu fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, njihovo trajanje i činjenice da je tužiteljica stradala u dobi od 29 godina, ovaj revizijski sud smatra da, primjenom odredbe 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), pravilnu i realnu naknadu za pretrpljene fizičke bolove čini iznos od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 kn, te za duševne boli zbog 10% smanjenja životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kn. Utoliko su nižestupanjski sudovi dosuđenjem naknada iznad navedenih pogrešno primijenili materijalno pravo. Naknada za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 7.000,00 kn, s obzirom na lokaciju naruženja, životnu dob tužiteljice i činjenicu da se radi o ženskoj osobi, pravilno je dosuđena.

Stoga je djelomično utemeljen revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava glede dosuđene naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti, pa je u tom dijelu valjalo primjenom odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a djelomično prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti nižestupanjske presude, a u preostalom dijelu, temeljem čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

S obzirom na preinačenje presude valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuditi tužiteljici naknadu troškova parničnog postupka sukladno njenom uspjehu u parnici. Tužbeni zahtjev glasio je na iznos od 49.000,00 kn, pa kako je tužiteljici dosuđena naknada u iznosu od 33.480,00 kn, tužiteljica je uspjela u sporu s 68,32% a tuženik s 31,68%. Ukupni troškovi tužiteljice iznosili su 8.115,00 kn od čega 68,32% daje iznos od 5.544,16 kn, kojem iznosu je trebalo pribrojiti i troškove liječničkog vještačenja od 1.200,00 kn, tako da ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 6.744,16 kn. Tuženik je uspio u sporu sa 31,68%, pa mu je u tom omjeru valjalo priznati troškove koji se odnose na sudske pristojbe na prvostupanjsku, drugostupanjsku i revizijsku presudu po 1.400,00 kn, te na žalbu i reviziju po 2.800,00 kn, što ukupno iznosi 9.800,00 kn, od čega 31,68% daje iznos od 3.104,64 kn. Taj je iznos valjalo odbiti od ukupnih troškova tužiteljice, pa je tužiteljici dosuđena razlika u iznosu od 3.639,52 kn.

U Zagrebu, 18. travnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.