Rev-1030/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1030/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz J., kojega zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., protiv tuženika PP B. V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 21. rujna 1995. godine br. Gž 1685/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 24. kolovoza 1994. godine br. P 1505/93, u sjednici održanoj dana 1. travnja 1999.,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Osijeku od 21. rujna 1995. godine br. Gž 1685/95-2 i Općinskog suda u Vinkovcima od 24. kolovoza 1994. godine br. P 1505/93, u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Tuženik PP B. dužan je platiti tužitelju S.S. iz J. iznos od 126.500.- kn, sa kamatom tekućom od presuđenja tj. 24. kolovoza 1994.g. do isplate, kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.700.- kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

Navedena presuda ispravljena je rješenjem suda prvog stupnja od 1. lipnja 1995. br. P 1505/93-17 u obrazloženju iste presude na str. 8. tako da u predzadnjem pasosu umjesto iznosa "tadašnjih 7.786,26 HRD" stoji: "7.786,26 DEM u protuvrijednosti domaće valute.".

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP). Predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati tome sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da je sud drugog stupnja učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, jer je sud drugog stupnja ovlašten da prvostupanjsku presudu ispituje kroz pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa se ne radi o zabrani reformacije in peius, tj. da je suđeno na štetu stranke koja se žalila. Tužitelj je u tužbi naveo, da je kao zaposlenik tuženika radio na radnom mjestu traktoriste kroz cijelo vrijeme rata. Dne 10. 4. 1992. radio je kao traktorista na tanjuranju table "D" plantaže B., i cijeli dan kao i prethodnih dana pucalo se i padale su granate. Kad je završio posao, krenuo je kući i nedaleko ulazne kapije plantaže B. pala je u njegovoj blizini granata koja ga je ozlijedila. Zbog toga što je ozlijeđen neposredno nakon izlaska iz kruga plantaže, a na putu kući smatra odgovornost tuženika za spornu štetu budući da se radi o povredi na poslu.

Sud prvog stupnja je utvrdio, da se je dogodila nesreća na radu kako je naveo tužitelj, da je tuženik trebao pružiti više sigurnosti radnicima, da je moralo postojati neko sigurno skladište u kome bi se tužitelj sklonio bar dok ne prestane granatiranje, jer se radi o prvoj crti bojišnice.

Stoga je sud prvog stupnja utvrdio odgovornost tuženika za spornu štetu.

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu, jer je zaključio, da se radi o ratnoj šteti za koju tuženik ne odgovara.

Sudovi nižeg stupnja pogrešno su primjenili materijalno pravo kada odgovornost tuženika za spornu štetu nisu ocijenivali primjenom odredbe čl. 73. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 19/92 i 26/93) iz čl. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86 i 47/89), odnosno po općim načelima o odgovornosti za štetu primjenom odgovarajućih odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96) na koje upućuje čl. 73. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Naime, poduzeće ili poslodavac ne odgovaraju za štetu koju zaposlenik pretrpi na radu ako je ona posljedica ratnih događaja.

Međutim, ako je do nesreće na radu došlo zbog propusta u organizaciji rada i ako su takovi propusti u svezi s nastankom štete, tada poduzeće odnosno poslodavac snose odgovornost za naknadu štete, jer su dužni da osiguraju uvjete rada bez opasnosti za život i zdravlje zaposlenika. Ako je tuženik organizirao proces rada i poduzeo sve mjere zaštite koje je u uvjetima ratnih okolnosti radi zaštite života i zdravlja zaposlenika bio dužan poduzeti, njegova odgovornost za štetu nastalu pod tim okolnostima nebi postojala.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pogrešno primjenili materijalno pravo kada u smislu naprijed navedenih propisa nisu ocijenjivali odgovornost tuženika, pa je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Zbog navedenog razloga valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi pod kojim okolnostima se dogodila nesreća na radu i imajući u vidu naprijed spomenute zakonske propise utvrditi odgovornost tuženika za spornu štetu ili pak otkloniti njegovu odgovornost, a nakon toga će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu presude suda prvog stupnja.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 1. travnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.