Rev-1004/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1004/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz V., kojeg zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u O. protiv I. tuženika J. G. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u O. i II. tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1095/12-2 od 31. listopada 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 2145/10-27 od 4. studenoga 2011., na sjednici održanoj 5. rujna 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1095/2011-2 od 31. listopada 2013. presuđeno je:

"Žalbe I i II tuženika se uvažavaju kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. studenoga 2011. godine, broj: P-2145/10-27 preinačava tako da ista glasi:

Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Utvrđuje se ništetnim ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine V. između I-tuženika J. G. iz V. i II-tuženik Republike Hrvatske, zaključen temeljem nezakonite odluke Općinskog vijeća, Općine V., Klasa 320-01/08-01/01, Urboj: 2158/60-01-08-03 od 10. studenoga 2008. godine, kojim ugovorom II-tuženik prodaje zemljište upisano zk.ul. broj 862 k.o. V., na kčbr.504/3 u naravi oranica 3. klase, zvana K., površine 11,4993 ha, za kupovinu od 318.779,00 kn uz otplatu ugovorene cijene na rok od 15 godina.

II/ Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da izvrši brisanje upisanog prava vlasništva temeljem ništetnog ugovora o prodaji iz točke I/ presude, a sve za nekretnine upisane u zk.ul. broj 862 k.o. V. ma kčbr.504/3 u naravi oranica 3. klase, zvana K., površine 11,4993 ha, na ime i vlasništvo I-tuženika J. G. te uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije izvršenog upisa prava vlasništva temeljem ništetnog ugovora iz točke I/ izreke.

III/ Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 61.730,00 kn, sve u roku 15 dana.''

odbija se kao neosnovan u cijelosti."

Nalaže se tužitelju da plati parnični trošak I tuženiku J. G. u iznosu od 32.595,00 kuna, kao i parnični trošak II tuženiku Republici Hrvatskoj u iznosu od 30.000,00 kuna, u roku od 15 dana.''

Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti s prijedlogom da se ista preinači na način da se odbije žalba I. i II. tuženika i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta, a I. i II. tuženici su ugovorne strane iz tog ugovora pa se oni smatraju jednom parničnom strankom budući da su jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP). Dakle, označena vrijednost predmeta spora u tužbi (318.779,00 kn) ne dijeli se na dva tuženika jer nije riječ o dva zahtjeva, zasebno prema svakom od tuženika (nije moguće da isti ugovor u odnosu na jednu ugovornu stranu bude pravno valjan, a u odnosu na drugu ugovornu stranu ništetan). Dopuštena je stoga revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn, pa opširni navodi iz revizije da se radi o dopuštenoj redovnoj reviziji zbog toga što je pobijana presuda donesena na temelju čl. 373. a ZPP nisu razmatrani.

Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prije svega Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 66/01., 87/02., 48/05., 90/05. - u daljnjem tekstu: ZPZ), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 99. Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2008. („Narodne novine“, broj 152/08), budući da je natječaj za prodaju spornog zemljišta objavljen nakon stupanja na snagu toga zakona (15. listopada 2008.).

Među strankama nije sporno da su II. tuženica Republika Hrvatska kao prodavatelj i I. tuženik J. G., kao kupac, sklopili 9. veljače 2010. Ugovor o kupoprodaji zemljišta označenog kao kčbr. 504/3, upisanog u zk. uložak br. 862, k.o. V. zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, u naravi oranica 3. klase zvana K., ukupne površine 11,4993 ha. Tužitelj opširnim revizijskim navodima problematizira valjanost i pravne učinke Ugovora o zakupu spornog poljoprivrednog zemljišta koji je sklopljen između I. i II. tuženika 16. veljače 2004., nastojeći dokazati da I. tuženik J. G. na osnovi toga Ugovora nije stekao svojstvo zakupnika te, posljedično tome, niti pravo prvokupa zemljišta koje je bilo predmet prodaje u pobijanom ugovoru.

Ovaj sud smatra te navode neodlučnima za ishod spora.

Točno je da zakupac zemljišta ima pravo prvokupa u smislu odredbe čl. 26. st. 2. ZPZ. Prema toj odredbi ako je više osoba (navedenih u stavku 1. toga članka) u istom redoslijedu prvenstvenog prava kupnje, prednost se utvrđuje tako da je između njih na prvom mjestu „dosadašnji zakupac koji uredno ispunjava ugovorne obveze“. Na taj je način ustanovljeno za određene osobe, a uključujući zakupca koji uredno ispunjava obveze iz ugovora o zakupu, zakonsko pravo prvokupa u smislu odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO). Osobe koja na temelju zakona imaju pravo prvokupa moraju biti obaviještene pisano o namjeravanoj prodaji i njezinim uvjetima, inače imaju pravo zahtijevati poništaj prodaje (čl. 455. st. 2. ZOO). Ista sankcija povrede prava prvokupa predviđena je i u slučaju kada je pravo prvokupa ustanovljeno ugovorom (čl. 454. ZOO).

Iz sadržaja navedenih zakonskih odredbi razvidno je da povreda prava prvokupa nema, dakle, za posljedicu ništetnost takvog ugovora, nego pobojnost. Ako I. tuženik J. G. nije bio „zakupac koji je uredno ispunjavao ugovorne obveze“, kako tvrdi tužitelj, onda su osobe navedene u čl. 26. ZPZ koje su imale pravo prvokupa, mogle ustati tužbom tražeći poništaj ugovora u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti (čl. 335. st. 1. ZOO), odnosno u slučaju povrede prava prvokupa u roku od šest mjeseci (čl. 454. st. 1 u vezi s čl. 355. st. 4. ZOO), s tim da to pravo prestaje istekom objektivnog roka od tri godine računajući od dana sklapanja ugovora (čl. 335. st. 2. ZOO).

Tužitelj u ovoj parnici nije zatražio donošenje konstutivne presude kojom bi sud sporni ugovor poništio, nego je zatražio donošenje deklaratorne presude na utvrđenje da je ugovor ništetan pa takav tužbeni zahtjev nije osnovan zbog navedenih razloga.

Pri tome se napominje da je ovaj revizijski sud u svojoj odluci poslovni broj Rev- 1203/10-2 od 17. srpnja 2013. također izrazio stav da eventualna povreda odredbi čl. 26. st. 2. ZPZ ne čini sklopljen ugovore ništetnim, odnosno da eventualna povreda prava prvenstva (prvokupa) ne čini sklopljene ugovore ništetnim, već eventualno pobojnim u smislu općih odredbi iz čl. 455. st. 3. ZOO koji reguliraju zakonsko pravo prvokupa.

Uz navedeno, na navode revizije koji upućuju na ništetnost pobijanog ugovora zbog protivnosti moralu, valja odgovoriti da je odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako upravo ZOO propisuje ranije navedene pravne posljedice u slučaju povrede prava prvokupa, to su neosnovani revizijski navodi da bi sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.

Zbog svih iznesenih razloga je, na temelju odredbi čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.