Legislator Case Law & Legislation
Rev-577/2003-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially dismisses appeal and upholds lower court verdict on traffic accident damages.

Case Number Rev-577/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially dismissed the defendant's appeal while accepting the plaintiff's request for legal protection regarding a specific damages calculation. The lower courts had awarded damages for a headstone and funeral that were deemed mathematically inconsistent with the principal sum and interest rates in the corrected judgment. The court ruled that this inconsistency rendered the specific portion of the verdict unintelligible and unreviewable under procedural law, necessitating its annulment and remittal for re-evaluation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 393., 394. st. 1., 395. st. 2. ZPP; When a court judgment contains a specific portion that is unintelligible and cannot be examined due to a mathematical inconsistency between the principal sum and interest, that portion must be annulled and the case remitted for re-evaluation.

Keywords

AI generated
procedural error unintelligible judgment mathematical inconsistency annulment of verdict remittal to lower court traffic accident damages legal protection request

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
Obrazlaže se to time da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i da se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 577/03-2

Gzz 171/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V., Z., S., L. i D. K., svi iz Z., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženih pod 1) C. o. d.d. iz Z., Filijala Z. i 2) Z. F. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske i reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9979/98 od 10. studenog 1998. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 1995. godine broj Pn-3099/88, ispravljeno rješenjem od 16. siječnja 1998. godine i 8. rujna 1998. godine, u sjednici održanoj dana 2. ožujka 2004. godine,

presudio je i riješio je:

I Revizija drugotuženika djelomično se odbija kao neosnovana.

II Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, a djelomično se prihvaća i revizija drugotuženika te se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9979/98 od 10. studenog 1998. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3099/88 od 7. ožujka 1995. godine, ispravljena rješenjem istog broja od 16. siječnja 1998. godine i od 8. rujna 1998. godine, ukidaju u dijelu kojim su tuženi obvezani platiti tužiteljima iznos od 2,52 kn s kamatama na iznos od 79,36 kn od 8. lipnja 1989. godine i 1,8 kn od 21. kolovoza 1989. godine do isplate, kao i o odluci o parničnim trošku, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9979/98 od 10. studenog 1998. godine odbijaju se žalbe tuženih protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 1995. godine broj Pn-3099/88 ispravljene rješenjima od 16. siječnja 1998. godine i 8. rujna 1998. godine pod stavkom 1, 2 i 3 izreke i za taj dio navedena presuda potvrđuje. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 kn. Prvostupanjskom presudom pod st. 1 izreke naloženo je tuženima da solidarno plate tužitelju V. K. i tužiteljici Z. K. svakom po 32.760,00 kn te da im plate oboma sveukupno daljnji iznos od 177,35 kn, a sve to sa odgovarajućim zakonskim zateznim kamatama.

Pod st. 2 izreke naloženo je tuženima da solidarno plate tužiteljima S. K., L. K. i D. K., svakome po 27.000,00 kn sa odgovarajućim zakonskim zateznim kamatama.

Pod st. 3 izreke naloženo je tuženima da solidarno plate tužiteljima parnični trošak od 18.259,00 kn.

Pod st. 4, 5 i 6 izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva pobliže označen u izreci prvostupanjske presude.

Nakon donošenja rješenja o ispravku prvostupanjske presude od 16. siječnja 1998. godine iznos od 180,35 kn zamijenjen je iznosom od 2,52 kn, a rješenjem o ispravku od 8. rujna 1998. godine iznosom od 108,00 kn izmijenjen je u iznosu 1,80 kn s naslova glavnice.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio drugotuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnio je državni odvjetnik Republike Hrvatske također zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Drugotuženi nije odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo je prihvatiti u cijelosti dok je revizija drugotuženika prihvaćena samo djelomično.

Predmetnom tužbom tužitelji su zatražili naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog štetnog događaja, tj. prometne nezgode od 8. rujna 1988. godine u kojoj je smrtno stradao pokojni K. K., sin prvo- i drugo-tužitelja, a brat ostalih tužitelja i to kada je osiguranik I-tužene, tj. drugotuženi naletio na njega svojim automobilom.

U provedenom je postupku utvrđeno, da je kritične zgode drugotuženi upravljao automobilom kroz naseljeno mjesto brzinom od 75 km/h, dok je sin, odnosno brat tužitelja, tj. mldb. K., tada star 10 godina, pretrčavao kolnik izvan pješačkog prijelaza.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Kž-55/95 od 7. veljače 1995. godine drugotuženi je proglašen krivim za nastalu prometnu nezgodu.

Temeljem provedenog prometnog vještačenja utvrđeno je, da bi se automobil drugotuženoga mogao zaustaviti kod dozvoljene brzine od 60 km/h, pa bi se time izbjegao nalet na mldb. K., kao i nastale štetne posljedice.

Zahtjevom za zaštitu zakonitosti pobija se dosuđujući dio naknade štete za nadgrobni spomenik i pogreb u iznosu od 2,59 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su određene na iznos od 79,36 kn od 8. lipnja 1989. godine i na iznos od 1,8 kn od 21. kolovoza 1989. godine do isplate.

Obrazlaže se to time da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i da se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) budući da je nakon donošenja ispravka prvostupanjske presude rješenjem od 18. siječnja 1998. godine kao naknada za taj oblik materijalne štete pogrešno utvrđen iznos od 2,52 kn pri čemu nije uzet u obzir utvrđeni omjer podijeljene odgovornosti, a posebno su nerazumljive i neosnovano dosuđene kamate, budući da ispravljena presuda glasi na plaćanje 2,52 kn s kamatama na iznos 79,36 kn od 8. lipnja 1989. godine i 1,8 kn od 21. kolovoza 1989. godine do isplate, a što je u očitom neskladu s dosuđenom glavnicom.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, ovaj revizijski sud nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se ukazuje u zahtjevu za zaštitu zakonitosti pri čemu se prihvaćaju i razlozi kojima se obrazlaže ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu za iznos od 2,52 kn s kamatama na iznos od 79,36 kn od 8. lipnja 1989. godine i 1,8 kn od 21. kolovoza 1989. godine, zaista ukazuje kao nerazumljiva zbog čega se ne može ispitati.

Trebalo je stoga prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i u navedenom dijelu ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu.

U odnosu na navedeni dosuđujući dio treba smatrati osnovanom i reviziju drugotuženika, koja je stoga u tom dijelu prihvaćena.

U ostalom dijelu revizija drugotuženika ukazuje se kao neosnovana.

To posebno što se tiče prigovora na utvrđeni omjer odgovornosti za nastali štetni događaj.

S obzirom na utvrđenje, koje proizlazi iz provedenog prometnog vještačenja, da je upravo prekoračenje dozvoljene brzine od strane drugotuženika onemogućilo pravodobno zaustavljanje vozila i izbjegavanje naleta na mlt. K. K., s pravom su ocijenili kako prvostupanjski tako i drugostupanjski sud da je takvo ponašanje tuženika od odlučujućeg značaja za nastanak štetnog događaja i štetnih posljedica, pa slijedom izloženog nije bilo osnova da se odgovornost drugotuženika otkloni u većem dijelu od 10%, kako su to ocijenili nižestupanjski sudovi.

Kako drugotuženik u revizijskim navodima posebno niti ne obrazlaže zašto pobija ostale dosuđene iznose naknade štete, a ovaj revizijski sud ocjenjuje da utvrđenim i dosuđenim iznosima materijalno pravo nije primijenjeno na štetu drugotuženika, revizija drugotuženika u preostalom dijelu ukazuje se kao neosnovana.

Slijedom svega izloženog, pozivom na odredbe čl. 393., čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP, u svezi s odredbama čl. 408. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. ožujka 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.