Rev-x-554/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 554/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz B., K., zastupanog po punomoćniku J. F., odvjetniku iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1321/10 od 28. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1986/98 od 23. ožujka 2010., u sjednici održanoj 25. siječnja 2012.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za naknadom nematerijalne štete u iznosu od 150.000,00 kn, te za naknadom nematerijalne štete u iznosu od 142.800,00 kn, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 71.957,50 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

čnom postupku ("Narodne

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parni novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se na temelju čl. 52. st. 4. u vezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), te odredbama čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), primjenjuje na ovaj spor, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Također je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog vremena koje je proveo u pritvoru, a sve u smislu odredbe čl. 476. do 484. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, dalje: ZKP), koja uređuje postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba.

Tužitelj smatra da mu je nastupila nematerijalna šteta u vidu duševnih boli zbog povrede ugleda i časti kao posljedice nemogućnosti dokazivanja nevinosti i ishođenja oslobađajuće presude, kao i materijalna šteta u vidu gubitka plaće.

U ovoj fazi revizijskog postupka sporno je da li tužitelju pripada naknada štete zbog vremena provedenog u pritvoru u periodu od 28. rujna 1995. do 20. prosinca 1995., koji je ukinut rješenjem Vojnog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-811/95 od 20. prosinca 1995., s obzirom na činjenicu da je rješenjem Vojnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv-610/95, K-213/92 od 17. studenoga 1995. usvojen zahtjev tužitelja kao osuđenika za ponavljanjem krivičnog postupka. Također je nesporno da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 19. prosinca 1997. obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja na temelju odredbi Zakona o općem oprostu („Narodne novine“ broj 80/96).

U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj presudom Vojnog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-213/92 od 22. srpnja 1992. proglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti Republike Hrvatske iz čl. 236.b st. 1. tada važećeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina;

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom pod poslovnim brojem I Kž 56/93-4 od 20. rujna 1994. potvrdio prvostupanjsku presudu Vojnog suda u Splitu;

- da je rješenjem Vojnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv-610/95, K-213/92 od 15. studenoga 1995. prihvaćen zahtjev tužitelja kao osuđenika za ponavljanje krivičnog postupka, te da je rješenjem istog suda poslovni broj Kv-778/95, K- 213/92 od 17. studenoga 1995. tužitelju određen pritvor;

- da je rješenjem Vojnog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-811/95 od 20. prosinca 1995. tužitelju ukinut pritvor, te da je Županijski sud u Šibeniku 19. prosinca 1997. donio rješenje kojim je protiv tužitelja obustavljen krivični postupak na temelju Zakona o oprostu;

- da je tužitelju 5. kolovoza 1995. otkazan ugovor o radu u Š. K.;

- da je tužitelj bio nezaposlen od kolovoza 1995. do kolovoza 1998., kada je otišao u mirovinu.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete ocijenivši ga neosnovanim, a polazeći od odredbe čl. 484.a noveliranog Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 58/99 i 112/99, dalje: ZKP), prema kojoj posebni propisi i odluke doneseni kao akti milosti kojima su počinitelji kaznenih djela pomilovani ili im je dan oprost za kaznena djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. ne predstavljaju osnovu za primjenu odredbe čl. 476. do 484. ovog Zakona.

Kako je protiv tužitelja vođen kazneni postupak za kazneno djelo navodno počinjeno tijekom 1991., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog odredbom čl. 484.a ZKP i zbog toga je bio u pritvoru, nižestupanjski sudovi smatraju da mu ne pripada pravo na naknadu štete unatoč tome što je kazneni postupak obustavljen.

Također je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije ni dokazao pretpostavke na kojima temelji tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog rada suda jer nije dokazao štetu, štetnu radnju, kao ni uzročno-posljedičnu vezu između eventualno nezakonitog rada suda i nastale štete.

S pravnim stajalištem nižestupanjskih sudova u potpunosti se slaže i revizijski sud. Odredbom čl. 1. i 2. Zakona o općem oprostu određen je opći oprost kako od kaznenog progona, tako i od kaznenog postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni i oružanom sukobu, te u vezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996., time da se oprost odnosi na izvršenje pravomoćne presude izrečene počinitelju kaznenih djela. Pri tome je određeno da će se kazneni progon ako je poduzet obustaviti, ako je kazneni postupak pokrenut obustavit će se po službenoj dužnosti, a osobe lišene slobode će se odlukom suda pustiti na slobodu.

Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi, dakle, da se oprost odnosi ne samo na osobe već pravomoćno osuđene za počinjenje kaznenih djela vezanih za ratna zbivanja u Republici Hrvatskoj, tako i na osobe protiv kojih je kazneni progon i kazneni postupak bio u tijeku, a u koju kategoriju osoba je spadao i tužitelj.

Zakon o općem oprostu je bio akt milosti kojim je Republika Hrvatska izrazila svoju želju za smirenje stanja u Republici Hrvatskoj izazvanog ratnim zbivanjima. U takvim okolnostima potpuno je jasno da se odredba čl. 484.a ZKP koja isključuje pravo na naknadu štete prema odredbi čl. 476. ZKP odnosi na sve osobe koje su bile obuhvaćene aktom milosti, dakle ne samo na one već pravomoćno osuđene, već i na one osobe koje su bile okrivljene za određena kaznena djela.

Navodi revizije, u kojima se ističe kako bi za tužitelja bilo povoljnije da nije bio primijenjen Zakon o općem oprostu jer da bi sigurno u kaznenom postupku pod poslovnim brojem K-213/92 tužitelj dokazao svoju nevinost i bila bi donesena oslobađajuća presuda, nisu odlučni jer se radi o jednoj neizvjesnoj okolnosti koju ovaj sud u okviru istaknutog razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka niti ne ispituje.

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.