Gzp-1627/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1627/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-predlagateljice S. S. iz Z. i II-predlagateljice, malodobne A. B., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici S. N. iz Z., koje obje zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu I-predlagateljice od 30. studenog 2007. i zahtjevu II-predlagateljice od 16. siječnja 2008., 11. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagateljici S. S. i II-predlagateljici malodobnoj A. B., objema iz Z., u iznosu od 6.500,00 (šesttisućapetsto) kuna, svakoj.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

I-predlagateljica je 30. studenog 2007., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Zagrebu podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-6305/97.

Županijski sud u Zagrebu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom podnesene žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gžn-1557/08, rješenjem posl. br. Gzp-1095/07 od 27. kolovoza 2008. oglasio nenadležnim, ustupivši po pravomoćnosti navedenog rješenja cjelokupni predmet ovom sudu kao stvarno nadležnom,

18. studenog 2008. Po primitku predmeta, na ovom sudu formiran je spis pod poslovnim brojem Gzp-1627/08.

II-predlagateljica je odvojeni, ali istovjetni zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Županijskom sudu u Zagrebu podnijela 16. siječnja 2008., te se Županijski sud u Zagrebu, temeljem prethodno navedenog utvrđenja glede stanja spisa, povodom ovog zahtjeva također oglasio nenadležnim (rješenjem posl. br. Gzp-69/08 od 20. listopada 2008.), ustupivši po pravomoćnosti potonjeg rješenja 29. prosinca 2008., cjelokupni predmet ovom sudu kao stvarno nadležnom. Po primitku predmeta, na ovom sudu formiran je spis pod poslovnim brojem Gzp-1837/08.

Obzirom da je ovaj sud utvrdio da I- i II-predlagateljica u svojim zahtjevima odvojeno, ali sasvim istovjetno navode kako smatraju da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-6305/97, to je dopisom ovog suda od 29. prosinca 2009. odlučeno da se ovosudni spisi dvaju predmeta, posl. br. Gzp- 1627/08 i posl. br. Gzp-1837/08, spoje na spis predmeta posl. br. Gzp-1627/08, kako bi se u odnosu na njihove zahtjeve mogla donijeti jedinstvena odluka, sve u svrhu ostvarenja načela ekonomičnosti postupka u ovoj pravnoj stvari.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljicâ u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-6305/97, potom dvaju očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 9 Su-3643/07 od 8. siječnja 2008. te br. 9 Su-546/08 od 5. ožujka 2009., kao i službene provjere kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljicâ za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 8. srpnja 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja I. B. iz Z., …, (prednika predlagateljicâ) kojeg su zastupali punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., …, protiv tuženika „C. o.“ d.d. iz Z., …, radi naknade štete. Spis se vodio pod poslovnim brojem Pn-6305/97;

- podneskom od 28. siječnja 1998. tuženik je dostavio odgovor na tužbu, predlažući prvo ročište održati u njegovoj izočnosti;

- na ročištu održanom 4. veljače 1998. nije pristupio tuženik, te je nakon saslušanja tužitelja određeno da se tužitelj oslobađa od plaćanja troškova sudskog postupka u ovom predmetu. Tužitelj je predložio izvođenje dokaza provođenjem medicinskog vještačenja, što je sud prihvatio i naložio tužitelju da uplati predujam za navedeno vještačenje. Tužitelj je nalogu suda udovoljio 9. srpnja 1998.;

- dopisom od 27. kolovoza 1998. naloženo je vještacima – liječnicima dr. S. D. i J. S. izraditi nalaz i mišljenje u roku od 30 dana;

- 6. listopada 1998. zaprimljen je pismeni nalaz i mišljenje vještakâ, te je 9. listopada 1998. dostavljen strankama na očitovanje;

- podneskom od 16. listopada 1998. tužitelj je sudu dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, upozorivši kako ju je vještacima već bio dostavio u svrhu izrade nalaza i mišljenja;

- podneskom od 26. listopada 1998. tužitelj se očitovao na nalaz vještakâ, pritom zamolivši za održavanje ročišta i uredivši tužbeni zahtjev;

- podneskom od 8. prosinca 1998. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev;

- tužitelj je podneskom od 4. siječnja 1999. zamolio za određivanje ročišta;

- podneskom od 4. svibnja 1998. tuženik je opravdao svoj izostanak sa slijedećeg ročišta, predlažući isto održati u njegovoj izočnosti i prigovorivši nalazu i mišljenju vještakâ;

- na ročištu održanom 5. svibnja 1999. tužitelj je predložio sudu izvršiti uvid u spis istog suda, poslovni broj Pn-1246/99, koji se vodi po tužbi tužitelja povodom istog štetnog događaja protiv Hrvatskog ureda za osiguranje kao tuženika. Sud je uvid izvršio 10. svibnja 1999. i o tome sačinio službenu bilješku;

- spis je naredbom suda od 14. svibnja 1999. kalendiran na 30 dana, te je 17. lipnja 1999. priklopljen spis pod poslovnim brojem Pn-1246/99 radi odluke o spajanju spisa;

- 4. studenog 1999. godine zaprimljena je požurnica tužitelja;

- na ročištu održanom 21. rujna 2000. riješeno je spojiti ovaj spis sa spisom pod poslovnim brojem Pn-1246/99, te je određeno ročište radi očitovanja vještaka na prigovore tuženika;

- podneskom od 12. siječnja 2001. punomoćnik tužitelja izvijestio je sud kako je tužitelj I. B. preminuo te su njegovim nasljednicima prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda, poslovni broj O-6/00 od 24. svibnja 2000., proglašene B. B. (u ovom parničnom postupku I-tužiteljica), S. S. (u ovom parničnom postupku II-tužiteljica, ovdje I- predlagateljica) i mldb. A. B., zastupana po majci i zakonskoj zastupnici S. N. (u ovom parničnom postupku III-tužiteljica, ovdje II-predlagateljica), pri čemu ih je u parničnom postupku sve zastupao isti punomoćnik kao i njihova prednika. Istim podneskom tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev s obzirom na promjene u osobi tuženika, pa su tako naznačile „C. o.“ d.d. iz Z. kao I-tuženika, a „Hrvatski ured za osiguranje“ kao II-tuženika;

- podneskom od 29. siječnja 2001. II-tuženik se očitovao na uređeni tužbeni zahtjev;

- tužiteljice su se podneskom od 14. veljače 2001. očitovale na navode II-tuženika;

- ročište određeno za 20. ožujka 2001. odgođeno je zbog bolesti suca;

- tužiteljice su podneskom od 22. ožujka 2001. zamolile za određivanje ročišta;

- 30. srpnja 2001. zaprimljen je podnesak I-tuženika kojim se očituje na uređeni tužbeni zahtjev;

- ročište određeno za 11. listopad 2001. odgođeno je zbog izočnosti tuženika;

- na ročište održano 25. listopada 2001. nije pristupila I-tužiteljica, ispričavši svoj izostanak medicinskom dokumentacijom. Tužiteljice su uredili tužbeni zahtjev u odnosu na početak tijeka zatezne kamate te predložili izvesti dokaz provođenjem prometnog vještačenja na okolnost visine materijalne štete i dinamike nastanka štetnog događaja. Proveden je dokaz saslušanjem II-tužiteljice te je određeno zatražiti relevantni prekršajni spis, što je sud i učinio dopisom od 5. studenog 2001.;

- tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev podneskom od 31. listopada 2001.;

- sud je 28. studenog 2001. zaprimio obavijest od Prekršajnog suda u Zagrebu prema kojoj se protiv tuženika pred tim sudom ne vodi nikakav postupak, zbog čega se ne može dostaviti niti zatraženi prekršajni spis;

- ročište određeno za 14. studenog 2002. je odgođeno zbog toga što dostava poziva II- tuženiku nije obavljena;

- na ročištu održanom 22. siječnja 2003. tužiteljice su nanovo uredili tužbeni zahtjev, te su pozvani na dostavu daljnjih dokaza na spornu okolnost popravka vozila u roku od 15 dana, čemu su udovoljili podneskom od 27. siječnja 2003.;

- 19. veljače 2003. zaprimljen je podnesak II-tuženika kojim ističe prigovore iz čl. 92 st. 1 Zakona o osiguranju;

- tužiteljice su se na prigovore II-tuženika očitovale 10. ožujka 2003.;

- ročište određeno za 16. ožujka 2004. odgođeno je zbog odlaska suca na novu dužnost;

- slijedeće ročište održano je 11. svibnja 2005., kada su tužiteljice predložile izvođenje daljnjih dokaza, te je određeno provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;

- na ročištu održanom 22. veljače 2006. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. Š. i D. T., te je određeno izvođenje dokaza provođenjem prometnog vještačenja na prijedlog tužiteljica, slijedom čega su pozvani na uplatu predujma u iznosu 2.000,00 kn u roku od 15 dana, čemu su udovoljili 7. travnja 2006.;

- podneskom od 5. travnja 2006. godine tužiteljice su dostavile daljnju dokumentaciju;

- 13. travnja 2006. sud je od I-tuženika zatražio na uvid spis formiran po štetnom događaju za potrebe vještačenja (fotoelaborat), te je I-tuženik podneskom od 25. travnja 2006. izvijestio da ne može pronaći spis;

- podneskom od 18. srpnja 2006. tužiteljice su predložile uputiti spis prometnom vještaku na vještačenje prema stanju sudskog spisa;

- dopisom od 5. listopada 2006. ponovljeno je traženje I-tuženiku, koji je ponovno dopisom od 19. listopada 2006. izvijestio sud kako spis ne može pronaći;

- rješenjem od 25. listopada 2006. godine pozvan je I-tuženik dostaviti na uvid izvid štete i fotografije vozila;

- podneskom od 6. studenog 2006. tužiteljice dostavljaju preslike fotografija vozila, a podneskom od 27. studenog 2006. I-tuženik dostavlja dokumentaciju u svezi s izvidom štete i fotografije vozila;

- rješenjem od 12. prosinca 2006. spis je upućen prometnom vještaku ing. B., te je dana 4. siječnja 2007. zaprimljen pismeni nalaz i mišljenje vještaka;

- podneskom od 24. siječnja 2007. tužiteljice se očituju na nalaz vještaka, a I-tuženik podneskom od 25. siječnja 2007.;

- na ročište određeno 17. svibnja 2007. godine nije pristupio prometni vještak, pozvan radi očitovanja na prigovore I-tuženika, te je ročište odgođeno;

- 18. listopada 2007. zaprimljen je podnesak I-tuženika, a 22. listopada 2007. podnesak II-tuženika, dok je 30. listopada 2007. vještak predao podnesak kojim ispričava nedolazak na ročište određeno 8. studenog 2007.;

- ročište određeno 08. studenog 2007. godine odgođeno je zbog izostanka vještaka, koji je nakon odgode pozvan osobno se javiti raspravnom sucu radi konzultacije oko termina slijedećeg ročišta. Nakon konzultacije s vještakom ročište je određeno za 22. siječnja 2008.;

- na ročištu održanom 22. siječnja 2008. glavna rasprava je zaključena;

- na ročištu održanom 8. veljače 2008. sud je donio i objavio presudu kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen;

- pismeni otpravak presude otpremljen je strankama 15. veljače 2008.;

- tužitelji su protiv dijela presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen žalbu podnijeli 5. ožujka 2008., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje, gdje je spis predmeta zaprimljen 29. travnja 2008.;

- Županijski sud u Zagrebu je 20. ožujka 2009. donio presudu pod poslovnim brojem Gžn-1557/08, kojom je presudu suda prvog stupnja potvrdio u cijelosti;

- drugostupanjska odluka dostavljena je punomoćniku tužiteljicâ 4. svibnja 2009.

Pri razmatranju pravno relevantnog razdoblja, koje predstavlja činjenicu odlučnu za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, valja ukazati kako je u konkretnom slučaju donesena drugostupanjska odluka kojom je presuda suda prvog stupnja u cijelosti potvrđena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima II- i III-tužiteljice, ovdje I- i II-predlagateljice.

Kako je utvrđeno da je predmetna odluka dostavljena punomoćnicima II- i III- tužiteljice (ovdje I- i II-predlagateljice) 4. svibnja 2009., pravno relevantno razdoblje – a koje predstavlja činjenicu odlučnu za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku – predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe (8. srpnja 1997.) pa do trenutka dostave drugostupanjske odluke punomoćnicima II- i III-tužiteljice (ovdje I- i II- predlagateljice), što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 11 (jedanaest) godina, 9 (devet) mjeseci i 27 (dvadesetisedam) dana.

Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva I- i II- predlagateljice počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 4. svibnjem 2009., kada je drugostupanjska odluka dostavljena punomoćnicima II- i III-tužiteljice (ovdje I- i II-predlagateljice).

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 11(jedanaest) godina, 5 (pet) mjeseci i 28 (dvadesetiosam) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko jedanaest godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neučinkovitog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno četrnaest ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem dvaju vještačenja, medicinskog i prometnog. No, iako tijekom postupka nisu zamijećena dulja razdoblja neaktivnosti suda, valja istaknuti kako je sud pritom postupao izrazito neučinkovito.

Prije svega, uočeno je da je od četrnaest određenih ročišta sud tijekom postupka održao svega osam, pri čemu je ročište određeno za 16. ožujka 2004. moralo biti odgođeno zbog odlaska suca na novu dužnost, a dva ročišta (određena za 17. svibnja 2007. i 8. studenog 2007.) zbog toga što na njih nije pristupio prometni vještak, da bi se tek nakon drugog uzastopnog izostanka vještaka sud odlučio osobno ga pozvati radi konzultacija oko termina održavanja sljedećeg ročišta. Sve navedeno, a osobito veći broj određenih i provedenih ročišta, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava.

Nadalje, ovaj sud ukazuje kako je dugom trajanju postupka značajno pridonijela činjenica da se sud nedostatno pridržavao pravila sadržanog u članku 311. stavka 2. ZPP, koji nalaže sudu koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. U tom smislu, treba reći kako je zamijećeno da je jedinu radnju suda nakon ročišta održanog 5. svibnja 1999. pa do 21. rujna 2000. predstavljalo priklapanje spisa Pn-1246/99 radi odluke o spajanju postupaka, da bi o spajanju odlučio tek na potonje navedenom ročištu – što u naravi predstavlja razdoblje od gotovo godinu i pol dana u kojem je sud odlučivao o spajanju postupaka. Jednako tako, uočeno je i da je nakon ročišta održanog 25. listopada 2001. prvo slijedeće ročište bilo određeno tek nakon više od godinu dana (14. studenog 2002.) i potom odgođeno, te je nakon prvog slijedećeg održanog ročišta (22. siječnja 2003.) novo ročište ponovo bilo određeno tek 16. ožujka 2004. – dakle, opet po proteku više od godine dana, a i ono je odgođeno zbog odlaska suca na novu dužnost, da bi slijedeće ročište za glavnu raspravu bilo određeno nakon dodatnih četrnaest mjeseci (11. svibnja 2005.).

S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagateljice (u predmetnom postupku II- i III-tužiteljica) svojim držanjem u parnici značajno pridonijele trajanju postupka. Prvenstveno treba ukazati kako predlagateljice nisu odmah uz tužbu dostavile sve relevantne isprave kojima bi dokazale svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti su predložile sve relevantne dokaze, već su isprave i dokazne prijedloge, uključujući saslušanje više svjedoka i provođenje vještačenjâ, podnosile sudu tijekom čitavog postupka i u značajnom broju navrata. Jednako tako, uočeno je i da su predlagateljice u više navrata uređivale tužbeni zahtjev, ali i da nisu postupile sukladno nalogu suda danom na ročištu 22. veljače 2006. i uplatile predujam za vještačenje u roku od 15 dana, već su to učinile tek 7. travnja 2006. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljice nisu doduše utjecale na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja im pripada zbog povrede njihova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno izvršiti spajanje spisa Pn-1246/99 na spis ovog predmeta, zbog čega je u konačnici na strani tužitelja sudjelovalo troje, a na strani tuženika dvoje osoba. Nadalje, tijekom dokaznog postupka ukazala se potreba za saslušanjem više svjedoka, ali i provođenjem kako medicinskog tako i prometnog vještačenja.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagateljice duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo I- i II-predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 6.500,00 kuna svakoj predlagateljici, pritom osobito imajući na umu navedeni doprinos I- i II-predlagateljice, složenost postupka. Pritom je ovaj sud ocijenio da bi dosuđivanje veće naknade u predmetnoj situaciji, obzirom na vrijednost predmeta spora (ukupno 5.310,00 kuna s pripadajućim kamatama), bilo protivno svrsi i naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osobito uzevši u obzir da je sudski postupak glede kojeg su predlagateljice podnijele zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u međuvremenu pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. siječnja 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.