Revr-1392/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1392/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz O. D., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika B. d.d. T., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-489/14 od 14. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-234/13 od 7. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2016.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da se tužitelj D. M. iz O. D. kod tuženika B. d.d. T. nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pa je prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 11.09.2009. nezakonit.

2. Nalaže se tuženiku B. d.d. T. da u roku od 8 dana tužitelja D. M. iz O. D. vrati na poslove brodocjevara.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzrokovani parnični trošak."«

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda te je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev. Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da uvaži žalbu tuženika te potvrdi presudu prvog stupnja, podredno predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident navodi kako se bitna povreda odredaba parničnog postupka sastoji u tome što drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je ista nerazumljiva, da proturiječi samoj sebi i razlozima presude, da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su proturječni i nejasni, te da postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

Revident je u stvari naveo tekst odredbe Zakona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nije obrazložio u čemu se sastoji bitna povreda, odnosno o kojim to odlučnim činjenicama nema razloga, koji su to točno razlozi proturječni i nejasni i u čemu točno postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te stoga navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju općenito revident upućuje nije ostvarena.

Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, te da je prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 11. rujna 2009. nezakonit, kao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove brodocjevara.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio pet ugovora o radu na određeno vrijeme i to prvi ugovor o radu 11. ožujka 2008. na vrijeme od šest mjeseci; drugi ugovor o radu od 11. rujna 2008. na rok od tri mjeseca; treći ugovor o radu od 11. prosinca 2008. na rok od tri mjeseca; četvrti ugovor o radu od 11. ožujka 2009. na rok od tri mjeseca i peti ugovor od 11. lipnja 2009. na rok od tri mjeseca;

- da je tuženik 27. kolovoza 2009. obavijestio tužitelja da mu prestaje radni odnos danom 11. rujna 2009., a temeljem ugovora o radu broj 832/09 od 11. lipnja 2009. koji je sklopljen na određeno vrijeme na rok od tri mjeseca;

- da je protiv navedene obavijesti tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da u ugovorima o radu koje je tužitelj sklapao nije naveden ni jedan razlog zbog kojeg su sklapani ugovori o radu na određeno vrijeme.

Na temelju tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev, primjenjujući materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst, 68/05 – dalje: ZR).

Naime, prema toj odredbi propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji pristanak je unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Prema st. 5. istog članka ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama toga Zakona ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca nakon vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Navedeni ugovori sklapani su protivno odredbama čl. 15. st. 1. ZR.

S obzirom da ni u jednom od ugovora nije naveden objektivni razlog zbog kojeg su sklopljeni, to je osnovan zaključak drugostupanjskog suda da je ugovor o radu na određeno vrijeme prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Kako je ugovor o radu tužitelja prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, obavijest o prestanku radnog odnosa tužitelju temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme ne proizvodi učinke i nema značaja za radni odnos tužitelja.

Budući da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 23. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.