Supreme Court dismisses appeal on invalidity of lifelong support contract citing no procedural error or material law violation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a lower court's confirmation of a partial judgment rejecting their claim for the nullity of a lifelong support contract. The appellants argued for absolute nullity based on Article 103 of the Obligations Act, while the lower courts found no violation of procedural rules or material law. The court ruled that the existence of an earlier support agreement did not render the subsequent contract with identical content void, and since the appellants were not original parties, the nullity claim lacked legal basis.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 103. st. 1. ZOO; čl. 122. st. 4. Zakona o nasljeđivanju: The existence of a prior lifelong support contract does not render a subsequent contract with identical content void, and an appeal for absolute nullity by non-parties to the contract is inadmissible when no procedural or material law violations are established.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3106/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Stanka Hautza i Borisa Guttmanna kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. i A.V., oboje iz D.M., koje zastupa punomoćnik V.V., odvjetnik iz O., protiv tuženika B.S. i Đ.S., oboje iz D.M., radi utvrđenja i ništavosti, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 9. srpnja 1992. br. Gž 589/92-2, kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 17. travnja 1992. br. P 25/92-6, u sjednici održanoj dana 6. listopada 1993.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena međupresuda, u stvari djelomična presuda suda prvog stupnja, kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom, da je ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 12. studenog 1983. godine između V.A. r. M. kao primaoca uzdržavanja i S.B. i S.Đ. s druge strane kao davaoca uzdržavanja.
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije dostavio svoje izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Nesporno je između stranaka, da su tužitelji sa sada pok. A.V. zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju od 25. veljače 1982. u smislu odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o nasljeđivanju i da su tuženi zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. studenog 1983. također sa sada pok. A.V. glede istih nekretnina upisanih u zk. ul. br. 1692 k.o. D.M..
Nadalje nije sporno, da su tuženici temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. XI. 1983. upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi na nekretninama iz ugovora.
Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude o tužbenom zahtjevu o kojem je odlučeno presudom suda prvog stupnja.
Tužitelji traže utvrđenje apsolutne ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. XI. 1983. zaključenog između tuženih i sada pok. A.V. pozivajući se na odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53 i 73/91).
Sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. XI.1983. zaključen između tuženika i sada pok. A.V. nije ništav, jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, ni moralu društva. Naime, sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili, da postojanje ranijeg ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim se poslije smrti primateljice uzdržavanja otuđuje pravo vlasništva na nekretninama, ne čini ništavim kasniji ugovor sa istim sadržajem.
Ostale okolnosti koje se navode u reviziji nisu odlučne u ovom sporu. Pri tome valja napomenuti, da tužitelji nisu stranke iz ugovora kojeg pobijaju pa se ne radi o razlozima za pobojnost tog ugovora već se radi o utvrđenju apsolutne ništavosti ugovora za koju su sudovi nižeg stupnja pravilno ocijenili da ne postoji.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 6. listopada 1993.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.