I Kž-613/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-613/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Frančula mr Rudolfa, Mikor Milivoja i Potrebica Ante kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. T. M. i dr. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. T. M., opt. T. N., opt. T. M., opt. T. I., opt. T. M., opt. T. M. i opt. P. Z., podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Zagrebu od 17. lipnja 1992. V-K-110/1992, u sjednici održanoj 9. rujna 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske

Papac Baldu,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se djelomično žalba opt. T. M., opt. T. N., opt. T. M., opt. T. I., opt. T. M., opt. T. M. i opt. P. Z., preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt. T. M., T. N., T. M., opt. T. I., opt. T. M., opt. T. M. i opt. P. Z., za krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH zbog kojeg su tom presudom oglašeni krivim, na temelju tog propisa osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od šest godina svaki, u koju im se, na temelju čl. 50. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 30. listopada 1991. godine do 2. ožujka 1992. godine.

U ostalom dijelu, žalba opt. T. M., opt. T. N., opt. T. M., opt. T. I., T. M., opt. T. M. i opt. P. Z. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e :

Pobijanom prvostepenom presudom, Vojni sud u Zagrebu oglasio je krivim opt. T. M., opt. T. N., opt. T. M., opt. T. I., opt. T. M., opt. T. M. i opt. P. Z. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ih na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam godina svakog, u koju im je, na temelju čl. 50. st. 1. KZJ,

I Kž 613/1992-3

uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Protiv te presude žalbu su podnijeli svi optuženici zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, nepotpuno, a u stvari i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javni tužitelj Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se odbije žalba svih optuženika kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Tu povredu optuženici vide u tome što svi tvrde da u pobijanoj prvostepenoj presudi nisu uopće navedeni razlozi za krivično djelo zbog kojeg su tom presudom oglašeni krivim (čl. 236.f. st. 1. KZH), posebice da se ne navode obrane optuženika, iskazi saslušanih svjedoka i drugi razlozi, odnosno da je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostepeni sud je u obrazloženju pobijane prvostepene presude dao razumljive razloge, bez nejasnoća i proturječja, za sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom krivičnom predmetu, pri čemu se posebice ističe, protivno žalbenom prigovoru, da je u pobijanoj prvostepenoj presudi dano jasno i razumljivo obrazloženje, da su svi optuženici sudjelovali u oružanoj pobuni, odnosno da su učinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, zbog kojeg su oglašeni krivim.

Prema tome, prvostepena presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, bez nejasnoća i proturječja, pa stoga nije učinjena istaknuta bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP-a, ni bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP- a, na koju drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Nije osnovana žalba optuženika zbog nepotpuno, a u stvari i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Protivno žalbenim navodima, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice.

Optuženici u svojoj žalbi ne poriču da su uhićeni u uniformama tzv. JNA, ali tvrde, da to samo po sebi, bez utvrđenja drugih činjenica, ne znači da su oni sudjelovali u oružanoj pobuni, odnosno da su počinili krivično djelo

I Kž 613/1992-3

oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH.

Međutim, suprotno takvoj žalbenoj tvrdnji, prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio da su svi optuženici počinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH.

Naime, odlučnu činjenicu, sudjelovanja u oružanoj pobuni, prvostepeni sud je pouzdano utvrdio već iz obrana svih optuženika, koji suglasno i decidirano priznaju, da su, osim uniformi, protivno žalbenom prigovoru, dobrovoljno zadužili oružje i streljivo, te da su najprije organizirano držali stražu u svom selu K., a nakon toga da su se vojnim kamionom prebacili u P. i na liniju fronta, gdje su također organizirano sve do uhićenja držali stražu.

Iz izloženog proizlazi, protivno žalbenom prigovoru, da su se svi optuženici, ne samo obukli u uniforme tzv. JNA, već su se svjesno i dobrovoljno priključili oružanoj pobuni, tada već velikih razmjera, što je potpuno i pravilno utvrdio i prvostepeni sud.

Prema tome, protivno žalbenim navodima optuženika, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, prihvaća u svemu uvjerljive i logične razloge, na kojima se temelji prvostepena presuda, odnosno nalazi da je prvostepeni sud utvrdio pravilno i potpuno sve odlučne činjenice, koje predstavljaju subjektivna i objektivna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, zbog kojeg su optuženici oglašeni krivim, pa je neosnovana njihova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, u pravu su svi optuženici kada se žale zbog odluke o kazni, iako tu žalbenu osnovu ne obrazlažu.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, ocijenjene okolnosti od strane prvostepenog suda, pobliže navedene u pobijanoj presudi, ukazuju, da će se u konkretnom slučaju ostvariti svrhe iz čl. 5. i čl. 33. KZJ i nešto blažom kaznom i to kaznom zatvora u trajanju od po šest godina.

S obzirom na izloženo, o žalbi optuženika, na temelju čl. 387. st. 1. i čl. 384. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 9. rujna 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.