Croatian Supreme Court dismisses appeal for non-compliance with procedural rules and erroneous material law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court's judgment awarding damages for property damage. The prosecutor argued that the lower court committed a material violation of procedural law by failing to consider an alleged oral agreement and made an erroneous application of substantive law regarding the sale of land. The court found no significant procedural violation, noting that the lower courts correctly assessed evidence and applied the law properly to the facts of the dispute.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 1. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 10., 13. ZPP: An appeal is not founded if the appellate court finds no significant violation of procedural law or erroneous application of substantive law based on the evidence presented.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3053/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.V. iz P., koju zastupa I.F., odvjetnik iz V., protiv tuženika V.Z. iz J., radi nadknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 1994. godine, br. Gž-970/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 17. ožujka 1994. godine, br. P-64/94-4, na sjednici održanoj dana 10. rujna 1997. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 19. svibnja 1994. godine, br. Gž-970/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Valpovu od 17. ožujka 1994. godine, br. P-64/94-4, s kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, da joj je tuženik dužan platiti protuvrijednost u kunama od 2.500 DEM po tečaju na dan presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate i nadoknaditi parnični trošak.
Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužiteljica, kako navodi iz svih razloga predviđenih u čl. 385. st. 1. ZPP. Tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer je presuda puna protuslovlja, te postoji protuslovlje između sadržaja spisa i zapisnika u odnosu na presudu. Navodi da je sud različito ocijenjivao iskaze svjedoka. Pogrješnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što sud nije imao u vidu usmeni sporazum između stranaka u smislu čl. 71. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnoso da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu.
Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena također radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91.), nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud smatra da nije ostvarena niti bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., na koju upućuje revidentica. Pobijana presuda ne sadrži protuslovlje, niti postoji protuslovlje između sadržaja spisa, odnosno zapisnika i presude. U smislu čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju odlučuje, koje će činjenice uzeti kao dokazane nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo.
U provedenom postupku je utvrđeno da je tuženik od tužiteljice kupio nekretninu, na kojoj su bile zasađene sadnice borova. Tuženik je stupio u posjed te nekretnine, te je naknadno između stranaka postignut sporazum, da tužiteljica u određenom roku izvadi iz zemlje sadnice borova. Nakon što tužiteljica to nije učnila u ugovorenom roku tuženik je borove zaorao. Tužiteljica nije ispunila preuzetu obvezu, da će sadnice borova uzeti u određenom roku. Sadnice borova koje su pripadak nekretnine nisu bile predmet ugovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno nisu spomenute posebno u tom ugovoru i nije im određena druga pravna sudbina za razliku od spornog položaja nekretnina. Prema tome one su mogle biti samo predmet naknadno sklopljenog usmenog sporazuma odnosno naknadno preuzete obveze, ali tužiteljica tu preuzetu obvezu nije ispunila u ugovorenom roku, a tuženik je s nekretninom postupao, kao vlasnik i posjednik sukladno čl. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.).
Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kao oni na koje revidentica upuće u reviziji, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 10. rujna 1997.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.